Tool u Budimpešti - in union breathe!
15.06.2024. 15:25
Moćni Tool u četvrtak 13. lipnja nastupio je u Papp László Sportaréni u mađarskoj prijestolnici u sklopu svoje aktualne europske turneje. Kao i uvijek kada Tool zove, Tool Army se odaziva...
Brojna publika okupljena u Sportaréni s uzbuđenjem je očekivala početak koncerta spremna na audio-vizualnu avanturu kroz neke druge dimenzije. Te dimenzije otvorene su prije trideset i četiri godine, a od tada do danas ne prestaju se širiti, metamorfozirati i nikada ne znate kuda će vas odvesti.
Na samom početku koncerta, poziv na to putovanje odaslao je vokal benda Maynard James Keenan uz molbu da mobiteli ostanu spremljeni do zadnje pjesme na kojoj će nam dopustiti snimanje (ako budemo dobri...). Čovjek je u pravu, ovo nije koncert koji se gleda kroz ekran mobitela, to je koncert koji se upija svim osjetilima, a za maksimalno iskustvo jednostavno moraš biti u potpunosti prisutan. Zapravo na ovaj način bend svima radi uslugu i na kraju je win-win situacija.
Putovanje je započelo s “Jambi”, jednom od omiljenih pjesama s albuma “10 000 days”. S lijeve strane pozornice režu gitarski riffovi Adama Jonesa, s desne je mag bas gitare Justin Chancellor. Na platformi iz sjene u kojima se uvijek osjeća ugodnije, vreba Maynard, a centralno je uzdignut pijedestal s cijelom perkusijskom municijom bubnjarske nemani Dannyja Carreyja. Iza benda nalazi se divovski ekran na kojem se izmjenjuju vizualizacije koje savršeno utjelovljuju nadrealnu, uzvišenu, na momente grotesknu i apsolutno prekrasnu atmosferu glazbe Toola. Dodajte na to vrhunski light i laserski show - savršen set-up za kompletno uranjanje.
Druga po redu bila je “Fear Inoculum” s istoimenog, najrecentnijeg albuma Toola na koji se čekalo “samo” trinaest godina. To čekanje postalo je sastavni dio lora vezanog za Tool i njihovi brojni obožavatelji poštuju činjenicu da bend baš sve radi po svojim pravilima. Plus, čekanje se isplatilo jer su izbacili albumčinu s velikim A. Setlista je bila idealno kalibrirana pjesmama iz svih faza Toola. Iskreno, ne znam ni kako bi toolovci mogli pogriješiti jer je njihov katalog (fan trenutak warning) besprijekoran.
Slijedio je trip na tripu “Rosetta Stoned”, savršeno izvedena od prve note do zadnjeg Maynardovog krika. Na redu je bila očaravajuća “Pneuma”, podsjetnik na to da smo svi “born of one breath”. Nešto čega se bi se u ovim divljim vremenima češće trebali prisjetiti. Nakon spiritualnog buđenja na “Pneumi” povukla nas je moćna morska struja ( “Undertow”) i izrešetani smo s “Intolerance”. Uskoro smo se našli u slobodnom padu kroz neke druge svemire uz “Descending”, pjesmi dugoj više od trinaest minuta za koje ne želite da prestanu. Kada slušate Tool, zapravo je teško povjerovati da takvu zvučnu kulisu stvara samo četvero ljudi. To je fascinantno na svakoj pjesmi, a “Descending” bi bila savršen ogledni primjer. Dvorana je “podivljala” na “Schism”, jednom od najobožavanijih pjesama Toola, a prvi dio koncerta završen je uz bombu - “The Grudge”! Dvije “Lateralus” ubojice zaredom.
Bend je otišao na zasluženu pauzu te su se nakon točno 12 minuta vratili na konačni obračun. Drugi dio koncerta krenuo je uz solo performans ljudske hobotnice Dannyja Carreyja - “Chocolate Chip Trip”. To što je Danny napravio live ne bi nikako bilo fer nazvati drum solom jer je puno, puno više od toga. On je doslovno svaki zvuk. Od programiranja do oluje bubnjeva, čuli smo i njegov legendarni gong, a počašćeni smo i POV video segmentom iz Dannyjeve pozicije čime fascinacija sposobnostima tog čovjeka samo raste. Danny – životinjo.
Uz “Flood” smo se vratili u “Undertow” eru, nakon koje je slijedila maestralna “Invincible”. Bilo je vrijeme za povratak u stvarnost, a kada smo kod vremena, uopće nemate osjećaj koliko ga je prošlo od početka koncerta jer se nalazite u Tool kapsuli u kojoj vrijede drugi zakoni fizike.
Kao što je obećao, bend nas je nagradio i dobili smo dopuštenje da snimamo zadnju pjesmu. No taj podatak je najmanje važan kada znate da je zadnja pjesma bila “Stinkfist”. Toolov banger i savršen način za zaokružiti koncert.
Nakon takvog putovanja kroz neke druge svjetove, nije se jednostavno vratiti u stvarnost, no lakše je kada znate da u bilo kojem trenutku možete pritisnuti “play” i opet ste tamo. Putovanje uz Tool, nije rezervirano samo za sudjelovanje na koncertima. Ono traje od prvog trenutka kada se upoznate s njihovom glazbom. Ona je crvena pilula nakon koje ništa više nije isto. Pa, ako još uvijek niste, ostavite se plavih pilula, stisnite play and we'll meet you on the other side..
