photo: Ploho, credit: V.D.
Ledeni Sibir, uzavrela Močvara – Ploho zapalili Zagreb
18.03.2025. 19:59
Sinoć je zagrebački Klub Močvara bio poprište nezaboravnoga glazbenog događaja, gdje su sibirski post-punk bend Ploho i mađarski duo Empty Story pružili publici večer ispunjenu energijom i emocijama.
Sibirska hladnoća u kombinaciji s post-punkom? Da, i to kako! Sinoćnji koncert ruskoga benda Ploho u prepunoj Močvari bio je dokaz da glazba nema granica, ni jezičnih ni političkih. Ploho, koji su svoju karijeru započeli u Novosibirsku, donijeli su sa sobom ne samo melankolični zvuk ruskoga undergrounda, već i atmosferu koja podsjeća na najbolje dane sovjetskoga i britanskoga novog vala. U kombinaciji s nevjerojatno angažiranom publikom, nastala je večer za pamćenje.
Već je predgrupa Empty Story iz Mađarske nagovijestila kako će ovo biti poseban koncert. Njihova izvedba je pokazala da dobra glazba, neovisno o jezičnoj barijeri većini nazočnih nerazumljivoga mađarskoga jezike, ne traži prijevod. Vrhunac njihovoga nastupa bila je obrada hita Tancevat grupe Molchat Doma, koja je publiku pripremila za ono što slijedi.
Kada su Ploho stupili na pozornicu, atmosfera se zahuktala. Od prvih taktova pa do posljednjega refrena, Močvara je bila ispunjena energijom, nostalgijom i nekom neobjašnjivom sinergijom između benda i publike. Njihov post-punk zvuk nije monolitan – u njemu se prepliću synth, darkwave, industrial elementi i sirova emocija. Ritam mašina i duboki bas stvarali su hipnotičku podlogu, dok su gitare i synth gradili slojeve koji su se uzdizali i spuštali poput vala. No, najveći adut benda svakako je frontmen Viktor Uzhakov, čiji vokal nije hladan već prodoran, emocionalan i u stalnoj interakciji s publikom.
A publika? Publika je znala sve tekstove napamet. Nevjerojatna je činjenica da mladi ljudi u Hrvatskoj, gdje se ruski ne uči u školama od osamostaljenja, s Viktorom u glas pjevaju refrene. I ne samo to – atmosfera je bila toliko intimna da je Uzhakov dijelio mikrofon, uranjao u publiku, dodavao gitaru fanovima, a u jednom trenutku je i jedna djevojka otpjevala stih s njime, na oduševljenje svih prisutnih.
Uzhakov je na nekoliko jezika komunicirao s publikom – na engleskom, hrvatskom i srpskom, dajući do znanja da razumije, ako već ne zna dovoljno jezika. Na kraju koncerta, publika je unisono skandirala 'spasiba', dok je bend uzvratio još jednom pjesmom na bisu. Refren posljednje stvari Новостройки (Nove zgrade), u kojem se ponavlja naziv pjesme, svi su nazočni izvikivali zajedno, kao u nekom post-apokaliptičnom ritualu.
No, Ploho nije samo glazbeni fenomen. Njihova priča nosi i političku dimenziju – nakon početka rata u Ukrajini, bend je napustio Rusiju i preselio se u Beograd. Njihova glazba odražava realnost postsovjetskoga prostora, donoseći slike monotonije, egzistencijalne tjeskobe i nostalgije za vremenima kada je sve izgledalo moguće. Njihovi tekstovi su priče o običnim ljudima, VHS i kasetama, brutalnoj svakodnevici i snovima koji se ne ostvaruju. Ploho je postao simbol promjena koje su se dogodile nakon ruske invazije na Ukrajinu, posebice u kontekstu odlaska mnogih umjetnika, uključujući i njih.
Koncert Ploha bio je jedno od onih iskustava koje se ne može jednostavno opisati – trebalo ga je doživjeti. U tom sudaru sibirske melankolije i zagrebačke euforije, nastala je večer koja je dokazala da glazba ima moć povezati ljude unatoč svim podjelama. Hladna noć u Zagrebu pretvorila se u gorući val emocija i energije. Ploho su nas podsjetili da post-punk nije samo žanr, već osjećaj. I sinoć je taj osjećaj bio opipljiv u svakom kutku Močvare.
