The Bambi Molesters u KSET-u
18.10.2016. 10:49
KSET je povodom svog četrdesetog rođendana (kojeg obilježavaju tijekom cijele godine) izgleda odlučio dovesti sve što je u nas ikad valjalo. U nepreglednom nizu tih imena, došao je red i na The Bambi Molesters, jedan od naših najuspješnijih i najpriznatijih glazbenih "proizvoda". U danima prije koncerta se po enormnoj količini zainteresiranog ljudstva na Facebook eventu dalo zaključiti kako bi koncert mogao biti rasprodan. I zaista, zaista kažem vam, to se i dogodilo. Imali su Bambiji u svojoj bogatoj i dugovječnoj karijeri dakako i većih uspjeha od rasprodanog majušnog KSET-a, ali i dalje je dobro znati da bend koji dobiva ne dobiva naročitu medijsku pozornost i kojemu je proteklo gotovo sedam godina od posljednjeg albuma još uvijek može s lakoćom rasprodati klub, kojeg kod isti bio kapaciteta.
Ne bih se zakleo da se većina posjetitelja ove svirke smatra fanovima surf glazbe, do tog zaključka dolazim jer svi drugi surf gigovi u gradu redovno budu praznjikavi. Dobar, dakle, dio vjerojatno uopće ni ne sluša Molesterse kod kuće. No, ima nešto u njihovom imenu i toj nekoj misterioznoj vibri koju odašilju što magnetski djeluje na narod koji ne može odoliti a da ih ne dođe poslušati. I, da budem potpuno iskren, nije mi najjasnije što je to točno. Jer, koliko god The Bambi Molesters bili kvalitetan studijski bend, oni uživo ne pružaju ništa (osim same svirke dakako) čime bi nam dali do znanja da im je stalo da se dobro provedemo i budemo zadovoljni. I sad, možemo se mi svi skupa tješiti da su ionako dovoljno dobri muzičari da uopće nije potrebno da uživo rade išta drugo osim sviraju. I ima u tome ponešto istine, ali i dalje je većim dijelom samo utjeha. Jer, koncert može biti još toliko više od samo dobre svirke... Kao protuprimjer Molestersima mi padaju na pamet njihovi surf kolege Daikaiju. Količina luđaštva, interakcije s publikom i sumanuto pozitivnog kaosa koje ti likovi uzrokuju na koncertu je dovoljna da zasjeni sve drugo što ste ikad u životu vidjeli na pozornici, a kamoli ne ovih nekoliko potištenih ljudi pogleda uprtih u pod koji nas ne upitaju ni kako smo i ne zahvale se što smo došli, već samo kroz zube tu i tamo procijede ime sljedeće stvari. Svjestan sam ja da se smatra svetogrđem dirati u Molesterse, i lijepo molim časni sud da uvaži činjenicu da mi ne pada na pamet osporavati njihovo glazbeno umijeće. Ali ne mogu a da ne konstatiram kako bi bend koji želi da narod s njihovog koncerta ode zadovoljan morao pružiti više od sebe u energetskom smislu. I točka. Barem nas pogledajte za početak, je li to zbilja toliko puno za tražiti?
Sad kad smo to razjasnili, mogu vam reći da je narod s giga ipak otišao zadovoljan. I to prije svega jer smo sami tako htjeli, nosili smo atmosferu na svojim plećima. Nije baš bilo dovoljno mjesta za rasplesati se do kraja, ali smo to nadoknadili zaglušujućim odobravanjem među pjesmama. Gužva nije bila samo na podiju, i na pozornicu se naguralo čak sedam ljudi. Uz osnovni čeverac, u obogaćivanju sazvučja su pomagale i klavijature, saksofon i truba. I svi su, dakako, odradili impresivan posao. Oni surfaju po samim krijestama valova, uspješno se nastavljaju na ono kako je ta muzika zvučala nekad davno, svodeći na minimum koketiranja s punkom, popom ili čim god da su recentniji surferi pribjegli u nadi da će "revitalizirati" žanr. Molestersi su odabrali suprotan smjer, totalno su retro i ne srame se toga. Vodeći se za primjerom članova benda, i sam sam pogledom vrzmao po podu stejdža, očekujući da ću tamo detektirati smisao života ili bar vrelo inspiracije. Nije mi pošlo za rukom, jedino što sam primijetio, to je bila setlista, na kojoj sam uspio prebrojati čak trideset numera. Nisu ih toliko odsvirali, pokratili su to podosta. Naročito bis koji je s predviđenih šest stvari spao na tri. Zašto je tome bilo tako, to samo oni znaju, a ja mogu nagađati da su mislili da će im se dati toliko svirati, ali su naknadno zaključili da im se ipak ne da. Bože moj, nismo u poziciji da im zamjeramo s tog aspekta, jer mi se čini da su ipak odradili nekih devedeset minuta, što se ne može smatrati prekratkim.
Kako nemaju puno albuma u svojoj karijeri, tako su se na ovoj svirci prisjetili sva četiri (uz najveći naglasak na posljednji, čini mi se), a imali smo priliku čuti čak i pokoju stvar s prvog dema u kojima se Dalibor Pavičić s više ili manje uspjeha primao mikrofona. Teško bi mi bilo reći koji su dijelovi koncerta bili najbolji, a koji najgori budući da sam dojma kako Molestersi imaju jednu vrlo ujednačenu pjesmaricu u kojoj nema mjesta fillerima, a kao što smo već razjasnili, nisu neki majstori u gradaciji atmosfere. Tako da je sve skupa proteklo u konstantno ugodnoj vibri u publici i konstantno dobroj svirci na pozornici. Nije da nije valjalo, dapače. Ali ostaje dojam da se uz samo malo više angažmana moglo cijelu stvar prebaciti u one najintenzivnije sfere. A onda opet, ako nisu takvi tipovi ljudi, zašto bi se forsirali? Sve dok imaju toliku količinu zadovoljne publike pod sobom, izgleda da nemaju razloga za brigu.
