Koncerti

Pankeri pomeli Vintage – SHIN, Kurve i Debeli Precjednik @ Good Vibrations

Pankeri pomeli Vintage – SHIN, Kurve i Debeli Precjednik @ Good Vibrations

Stiglo nam je proljeće, a s njim i sve veća koncentracija dobrih koncerata u gradu Zagrebu, a Vintage nam je ove sunčane srijede, 15. travnja, priredio još jednu punk veselicu u sklopu njihovog najpopularnijeg koncertnog programa Good Vibrations. Kratko, ali slatko, u nešto manje od tri sata, tri benda – SHIN, Kurve i kultni slavonski punkeri Debeli Precjednik – su nas pošteno zabavili i izmorili u jednom od najposjećenijih koncerata u Vintageu ove sezone.

Dolaskom u klub oko 21 sat, imao sam dojam da je klub nekako prazan. Koncertni dio bilo je svega petero ljudi, a u prostoru ispred nije bilo nikog. Za šankom i po stolovima bilo je više slobodnih nego zauzetih mjesta i na prvu sam bio pomalo žalostan jer se činilo kako će opet prvi bend izvisiti i da se prostor neće popuniti sve dok glavni bend večeri ne bude na redu. Početak koncerta koji je najavljen za 21 sat, kasnio je gotovo 40 minuta i u tom razdoblju se pokazalo da je moja početna impresija bila potpuno kriva. SHIN je krenuo svirati i u roku nekoliko minuta u koncertnoj je dvorani bilo više ljudi nego na bilo kojem prvom bendu na Good Vibrationsu u posljednje vrijeme, što me potpuno oduševilo.

SHIN je bend čiji članovi dolaze iz Zagreba, Karlovca i Petrinje, a sviraju vrlo energičnu inačicu hardcore punka koja je očigledno pun pogodak za pratioce zagrebačke punk scene. Činjenicu da je popriličan broj ljudi u dvorani već ovako rano primijetila je i pjevačica Tea te nije krila zadovoljstvo. Brze, agresivne, urlajuće i nabrijavajuće pjesme redale su se jedna za drugom, a publika je pomno pratila, a vrlo brzo i započela prve pogo plesove večeri, glasno praćenje refrena, uzdignute šake i poskakivanja u ritmu koji se širio sa stagea. Redale su se vrlo efektne pjesme poput “Weight of Despair” i “St. Sanctimonius,” koje su me osobno impresionirale vrlo zanimljivim i melodičnim instrumentalnima, vrlo precizno i čisto odsviranim. Bubnjar Matija također je vrhunski otprašio, agresivno, brzo i čvrsto, baš kako zahtjeva ovakva glazba. Ipak, najveće iznenađenje bila mi je pjevačica Tea, čiji je growl vokal na razini svjetskih hardcore bendova i činjenica da je na stageu zgodna cura uopće ne smeta ovako agresivnom zvuku koji na trenutku čak podsjeća na bendove poput Švedskog Raised Fist. Osim toga, Tea vlada izvrsno vlada pozornicom i ima odličan i animirajući kontakt s publikom. U svakom slučaju, vrlo dojmljiv stage presence na kakvom joj mnogi kolege sa scene mogu zavidjeti. U razgovoru s frendicama za vrijeme koncerta došli smo do zaključka da sve manje ženskih vokala odlazi u punk i metal vode, dok kantautorica poput Lovely Quinces, Queen of Sabe i Sare Renar svakim danom ima sve više. Stoga je Tea bila pravo osvježenje, a njen vokal, ponavljam, vrlo ugodno iznenađenje svima koji prije sinoćnjeg koncerta nisu čuli SHIN. Koncert su završili obradom “Revolucije” slovenskog benda Scuffy Dogs i nakon toga vidno zadovoljni napustili stage i prepustili nas Kurvama.

Nakon polusatnog nastupa SHIN-a i desetak minuta pauze, na pozornicu je došao sve popularniji zagrebački punk/rock ‘n’ roll, ilitiga, pankenrol, bend – Kurve. Publike se skupilo još nešto više nego za vrijeme nastupa prvog benda i koncert je otpočeo nabrijano, brzo i živčano te sličnim načinom nastavio sve do kraja. Publika je počela potpuno gubiti kontrolu, posebice u prvim redovima. Humoristične najave pjesama i odličan kontakt s ljudima ispred pozornice ostavile su još bolji dojam i atmosfera u klubu je rasla od prvog do zadnjeg tona. Osim puknute žice koja je brzo zamijenjena uz pomoć kolega iz Debelog Precjednika, tehničkih problema nije bilo i zvuk je bio odličan, uzimajući naravno u obzir blagu kaotičnost karakterističnu za punkerski sound. Brze i agresivne punk pjesme s primjesom plesne rock ‘n’ roll energije ovog benda su mi, prije već dosta vremena kad sam ih prvi put vidio, zvučale kaotično i nejasno, ali očigledno su Kurve popravile svoj nastup od tad te su sinoć na mene ostavili puno bolji dojam. Atmosfera među publikom bila je prava pankerska, uz glasno izvikivanje poznatih stihova, skakanje i pogo, a nije usfalilo ni crowdsurfanja od strane pjevača Vite. Kurve su odradili vrlo dobro odsviran koncert, stvorili konkretan performans, na trenutke vrlo duhovit i u svakom slučaju zabavan tako da sad i sam shvaćam zašto im popularnost toliko raste. Zvuk također solidan, punkerski nabrijan, blago kaotičan, ali dovoljno stabilan da čujemo sve što smo trebali. Osobni favoriti su mi bili “Trganje stranica” koji mi zvuči kao da je Nick Cave odlučio podići kosu i irokezu i svirati istinski punk, te “Sviraj pank” koja je svojim kratkim trajanjem, brzim i energetičnim zvukom vrhunski zatvorila nastup ove zagrebačke petorke.

Nakon što su Kurve otišle s bine, uslijedila je kratka pauza za izmjenu opreme te je pred nas stao najiščekivaniji bend večeri, kultni osječki punkeri s dugogodišnjim stažom na sceni – Debeli Precjednik. Bez puno priče, pjevač Koca nam je najavio prvu stvar i koncert je započeo energetično i glasno, a dvorana se popunila gotovo do samog ulaza. Precjednik nam je priredio večer u kojoj smo mogli uživati u hitovima iz cijele njihove karijere, od starih uspješnica koje svi znamo i uz koje smo mnogi odrastali, do nekih novih oko kojih su mišljenja publike podijeljena, ali unatoč tome ih rulja odlično prihvaća na koncertima. Iako sumnjam da među našim čitaocima ima mnogo onih koji se bude dovoljno rano da gledaju Dobro Jutro Hrvatska, ali neki su možda primijetili Kocu u njihovim reportažama. Uvijek mi je zanimljivo vidjeti ljude u tako različitim ulogama, kao naprimjer Hugh Laurie kao Dr. House, a onda blues faca na pozornici s bendom genijalnih glazbenika, ili eto kao Koca kao reporter za jutarnju emisiju koju gledaju naše mame i bake, a u večernjim satima urla po punk koncertima. Precjednik nam je pružio uistinu hvale vrijedan nastup, što je bilo očito i sudeći po ludoj atmosferi koju su stvorili u klubu. Vrlo dobro uštimanog zvuka, iako malo preglasnog u prvim redovima, ali ne mogu reći da je jako smetalo, bend je redao hit za hitom, a publika postajala sve nabrijnija i zabavnija. S pogom se nije stajalo gotovo ni u jednoj pjesmi, pivo je frcalo od početka do kraja dvorane i samo su neki sretnici završili koncert bez polivenih majica. Bend nije krio oduševljenje pozamašnim brojem posjetitelja i dali su sve od sebe da naprave što bolju feštu, a u tome su bez dileme uspjeli. Neke starije uspješnice poput “Zajedno” su nas sve s jedne strane razdražile, a s druge natjerale na mahnito skakanje i mahanje glavama, a novije poput “Still Breathing” na ples i pjevanje refrena. Kad je na red došla “Niste za nas,” Koca je odlučio prijeći ogradu i uz nas u prvim redovima zapjevati jednu od njihovih najžešćih uspješnica. To je bila stvar koja je atmosferu podigla za cijelu još jednu razinu, publika je podivljala i sljedećih nekoliko stvari poput prave angažirane punk himne “Puška ne ubija ljude” te novije, nešto slabije prihvaćene u “true” punk krugovima “Moja su koljena umorna od moljenja.” Za kraj su ostavili, naravno, najpoznatiju “Farmersko srce” koja je očekivano stvorila najveće oduševljenje i kaos među publikom. Nakon toga su najavili da je to to, da bisa nemaju te nas pozdravili i napustili stage.

Po pitanju zvuka, tipično za punk koncert. Kaotično, glasno, prljavo i neuredno, a opet sasvim dobro. Instrumenti su se čuli dobro, uz malo mikrofonije, onako kako nam je najdraže čuti punk bend, kao u nekoj garaži gdje se svaki član benda želi najbolje čuti. Gitarske i bas dionice odrađene su bez zamjerke, bubanj vrlo stabilan, črvst i agresivan, vokal bez primjedbe. Koca još uvijek vrhunski pjeva i izvlači i screamove i visine bez problema, a kontakt s publikom i karizma kojom zrači su i dalje na nivou iz kojeg razloga i slove kao jedan od najjačih i najutjecajnijih domaćih punk bendova.

DJ Kneža nastavio je tulum odličnim izborom domaćeg i stranog punka i tako se još jedan izvrstan Good Vibrations priveo kraju. Kako u zadnje vrijeme imam česte primjedbe na publiku, ovaj put bih samo rekao da su sinoć svi prisutni bili odlična publika i drago mi je vidjeti da ima još ljudi koji se znaju dobro zabavljati. Izgleda da su to većinom pankeri.

Hrvoje Pandžić
Hrvoje Pandžić

Hiding is my greatest fear