Totalno ludilo Samostalnih Referenata u KSET-u
19.06.2017. 10:00
Ne valja uvijek gunđati, jel' tako? Ako je tako, onda se možemo koncentrirati na činjenicu da Zagreb (a da ne kažem Hrvatska) u proteklih desetak godina i nije bilo najgore mjesto na svijetu za jednog ska fana. Imali smo određen uzak ali produktivan krug ljudi (shoutout za Siđu i Skatanica) koji nam je omogućio da vidimo i čujemo, kako na ljetnom Skaville festivalu tako i na brojnim gigovima tijekom godine, dobar dio svega onoga što je u toj glazbi na našem kontinentu vrijedilo. Jedan od takvih koncerata je bio i onaj početkom 2011. kada su u Zagrebu premijerno nastupili Samostalni referenti i 8°6 Crew, i pritom pred nekoliko stotina uzvanika u Pogonu Jedinstvo priredili izvrsnu feštu, a mene iz umjerenog pretvorili u okorjelog fana. Šest i pol godina kasnije, razloga za gunđanje se ipak nakupilo puno više nego što smo tada mogli zamisliti. Skaville festival se ugasio, bendovi na turnejama nas zaobilaze (okej, osim neumornog Bucka i koga god već da mu svira pod imenom The Toasters) jer ska gigove u Zagrebu više nitko ne radi, a i što se tiče lokalnih bendova spali smo na nekoliko vrlo blijedih imena. Jednostavno je, nema računice. Scena mrtva, kako raditi koncerte ako si nakon svakog u minusu? Eto, čak i ti Referenti koji su svojedobno bili redovni gosti sad nisu navratili tri godine.Taj je predug post prekinut ovog petka u KSET-u, hvala im lijepa.
Za predgrupu je odabran više-manje jedini bend u državi koji je na to mjesto uopće mogao uskočiti, ako uzmemo u obzir da bi Mjesni odbor i Radio aktiv tražili previše para. Officer Down iz Rijeke, dakako. Počeli su oko 21.30, pred tek šačicom poluzainteresiranih ljudi koji su donijeli tu hvale vrijednu odluku da će radije poslušati predgrupu nego piti na Martinovki. Time su si vjerojatno uskratili ponešto zabave kad se sve zbroji, ali mora i to netko. Ja sam im odgledao cirka pola 45-minutnog nastupa. Dovoljno da ustvrdim kako se kod njih, unatoč tome što se stalno nešto mijenja, u principu ništa ne mijenja. Pjevačica je "nova" (koja već u nizu?) i, koliko god strašno išao na živce samom sebi kad tako rezoniram, po mom mišljenju izgleda bolje nego sve dosadašnje. A to ipak nije sasvim nevažno, da se ne lažemo. I pjeva vrlo dobro, nema zamjerke. Mislim, kad bismo se tako išli koncentrirati na svaki pojedinačni aspekt njihove prezentacije, teško bi bilo naći neke kardinalne minuse. Pa ipak, znamo svi da je muzika puno više od suštog zbroja tih i takvih faktora, i svakome tko nije zaslijepljen teškim slučajem dobronamjernosti je jasno da ovaj bend ipak ima jednu grandioznu manu, onu koja je u stanju otpuhati činjenice da su dobro uvježbani i svirački potkovani lakše nego što riječka bura odnese prašinu i opuške niz Korzo. Nema tu, naime, prave ideje. Pjesme im sve odreda pokazuju naznake linije manjeg otpora i prepuštanja onim najkonvencionalnijim kalupima jednog 3rd wave ska benda, nemoguće je slušati ih i ne zaključiti da ste ovako nešto čuli već milijardu puta u životu, bilo da ste pažnju usmjerili na tekstove ili glazbu. To je "grijeh" kojeg smo svi u stanju masovno opraštati, ne vladaju li (kako domaćom tako i globalnom) mainstream glazbenom scenom replike od pamtivijeka? Samo, eto, Officer Down je, to je sad stvarno već sasvim sigurno, taj vlak koji bi ih odveo do statusa kolike-tolike popularnosti odavno propustio, i ostaje im otužna situacija sporadične proizvodnje radiofoničnih pop/ska/reggae "hitova" za nula radijskih postaja koje će ih pustiti i otprilike isto toliko fanova. Žao mi je jako što ovo pišem, jer obožavam ska najviše od svega u životu, i jako bih volio da stvari u njihovom slučaju nisu ovakve. Ali jesu. Zorno se to pokazalo i u ovom slučaju, nije im pošlo za rukom animirati ni rasplesati nikoga od 20-30 prisutnika, a i udaljenost od stejdža do prvog reda publike je cijelo vrijeme ostala nekih 5 metara. Od KSET-ovih valjda 7 ukupno. Štajaznam, uvijek se može navesti ona klasična "oni sviraju iz gušta za svoju dušu i baš ih briga". Ali slaba je to utjeha vjerujem, nitko nije toliko imun na ono što vidi ispred sebe da mu i dalje može biti gušt kad svira u prazno. Bendu preostaje pokušati biti kvarnerski Stampedo, specijalizirati se za razne Maškarijade, Pivijade, Cestijade i ostale jade, pa tamo u kasnim popodnevnim satima rasplesavati dječicu dok im polupijani očevi blago kimaju debelim glavama u pozadini. Velim opet, žao mi je ako je ovo ispalo preokrutno, ali ne mogu a da ne napišem ono što mislim.
A povedem li se za tom niti i u nastavku teksta, vjerojatno ću napisati da su Samostalni referenti razvalili, da su jedini čestiti ska koji nam je još na ovim prostorima preostao i da im ne dao bog da opet prođu tri godine prije nego nam se vrate. Hajde da vidimo. Prostor kluba se nije napunio kao u Attacku 2013., ali nije bilo ni praznjikavo kao u Tvornici 2014. Reklo bi se da nas je bilo stotinjak. Dobar dio je aktivno sudjelovao u podijskoj akciji, a poznato je da takvi uzvanici vrijede trostruko, tako da vam to dođe otprilike kao da je bio pun klub. Možda ne ljudima, ali dobrom vibrom i totalnim ludilom sigurno. Kod Referenata je, zbog njihove oskudne pjesmarice za jedan bend koji postoji preko dvadeset godina, savršeno jasno koje će pjesme svirati, kao i to da će velika većina biti udarne skladbe. Ne zove im se slučajno prvi i jedini album GreaTESTIS Hits, ova gospoda ne poznaju fillere. Tako da na gigu nema puno momenata u kojima možete bez grižnje savjesti otići na WC, pa onda atmosfera iz minute u minutu nužno biva sve boljom. To pak eskalira povremenim uletima razdraganog naroda na mikrofone, pentranjem po ramenima, spontanim masovnim čučanj-skokovima, veranjem na pozornicu u povećem broju, i stagedivingom. Sve to pomiješano s puno znoja i piva, naravno. Mislim, ne treba biti neki veliki dr.mr. da bi se skontalo da ako se sve to događalo, da je to onda bio izvrstan gig. Čak je i sound bio dobar, pa se onaj pozadinski narod koji ne zna tekstove napamet mogao koncentirati na to što nam točno dvometarski frontmen poručuje. A to su sve odreda optimalne poruke, možda i najpametnije i najzdravije koje je neki ex-YU ska bend ikad isporučio. Ima tu puno mirisa ulice, ali bez da se ikad prijeđe u egotriperska preseravanja. Ima i društvene i političke osviještenosti, ali taman u onoj nepretencioznoj iskrenoj mjeri koja ih ostavlja miljama daleko od pamfleta ala Stillness ili Dubioza. Ima i traganja za srećom u vidu slobode, seksa, alkohola i ljubavi, ali ni blizu patetike i klišejiziranih motiva. Jednostavno, na Referentima se jasno vidi i osjeti (eto nam ključne razlike između njih i predgrupe) da žive tu svoju muziku u potpunosti, da je svaki ton i svaka riječ istinski soundtrack njihovih malih radničkih života, i to one generacije koja je taman dovoljno stara da se već stigla nagledati sranja za tri života. To je razlog zašto im uspijeva prodrijeti do naših ušiju i privući sto ljudi na gig iako je scena mrtvija nego ikad. Iskrenost i nepatvorenost su uvijek aktualni, pa makar se manifestirali kroz dvadeset pjesama u dvadeset godina. Nije bilo harmonikaša Žulja, dobrog duha benda, koji je gdje drugdje nego u Irskoj. No, tri puhača i violina su dodali dovoljno sočnosti u zvučnu sliku da su naše poskakujuće nožice bile u stanju oprostiti taj nedostatak. "Rocksteady", "Ludilo" i "Život je san" su mudro bile ostavljene za zadnji dio koncerta, tu je već raskalašenost uzela ozbiljnog maha. Ne znam je li ljepše bilo gledati narod u elementu ili članove benda s izrazima lica koji su odavali potpuno zadovoljstvo postignutim. Za bis je ostala "Za moj Beograd", opet su imali uvod gdje su nas ispitivali smiju li uopće to svirati i zahvaljivali nam što smo normalni. Po mom mišljenju nepotrebno, podrazumijeva se da nitko tko je došao na njihov koncert nema ništa protiv.
Mislim da se već neko vrijeme nije dogodila ovakva kolektivno pozitivna vibra u KSET-u. Nakon koncerta je dobar dio publike dosta dugo jednostavno nastavio plandovati ispred kluba u razgovorima ugodnim, nikome se nije dalo kući. Bend nam je pružio priliku za dobru zabavu, a mi smo je objeručke i objenoške iskoristili, svaka nam čast. Referenti možda inače jesu Samostalni, ali ove su večeri na opće zadovoljstvo sklopili jednu vrlo kvalitetnu suradnju sa zagrebačkom publikom.
