Mastodon – Once more `Round The Sun

Albumi

Mastodon – Once more `Round The Sun

07.05.2015. 11:21

Kao što smo najavili, Mastodon ponovno stižu u Zagreb, a koncert će održati 13. lipnja u Tvornici kulture. Koncert će se održati u sklopu turneje tijekom koje će promovirati album “Once More `Round the Sun” čiju recenziju vam donosimo u potpunosti.

Njihov šesti studijski album, kao i prethodni “The Hunter” izazvao je mnoštvo suprotnih stajališta i reakcija o smjeru u kojem se bend glazbeno kreće kako kod publike tako i kod glazbenih kritičara. Oni fanovi koji su navikli na sirovost i agresiju njihovih prvih izdanja nikako ne mogu prihvatiti novi album, dok oni koji razumiju i prihvaćaju potrebu benda da svaki album donese nešto novo i drugačije, te smatraju uzbudljivim proces isčekivanja njihovih albuma, prihvaćaju ovaj album kao vrlo dobar primjer kombinacije sludge metala i hard rock zvuka i melodičnosti, pogotovo što se tiče vokala.

Album otvara “Tread Lightly” , tipični žestoki mastodonovski opener kojim najavljuju zvuk koji se prožima cijelim albumom, heavy al ne i agresivno, brzo i vrišteće kao u stara vremena. Nakon nje na red dolazi “The Motherland”, vjerojatno najkontroverznija pjesma cijelog opusa benda, ne samo što se tiče spota nego i refrena koji mnogima zvuči previše pop dok drugi upravo uživaju u toj njihovoj genijalnosti kojom uspjevaju upakirati nešto što nitko ne bi očekivao od metal benda. Nju vokalno nosi bubnjar Brann Dailor koji od “Crack The Sky” albuma sve više preuzima clean vokalne dionice.

“The High Road” donosi još jedan catchy Dailorov refren te heavy monumentalne metallica riffove Billa Kellihera, a na naslovnoj “Once more "Round the Sun" i "Chimes at Midnight", Brent Hinds nas sa svojom pedal steel gitarom podsjeća na veliki utjecaj kojeg David Gilmour ima na njega, kao što Pink Floydi imaju na Mastodone barem što se tiče progresivnosti i psihodelije koja je na ovom albumu posebno izražena.

Melodičnost je nešto čega se mastodoni očito planiraju držati na dulje vrijeme, ovaj album pokazuje da je growlanje i vrištanje daleko iza njih i da u tome više ne nalaze uzbuđenje i potrebu, što je i razumljivo jer više nisu bend koji jedva zarade za hranu i koji se trpaju u jedan kombi s kojim putuju po SAD – u te sviraju kao potpuni anonimusi. Radi se o refleksiji njihovih života koji su sada daleko stabilniji i usmjereni samo na stvaranje glazbe a ne preživljavanje, te u skladu s tim i zvuče.

Moji favoriti albuma su "Ember City" s neodoljivo melodičnim maidenovskim riffom i najbolja pjesma na albuma "Halloween" u kojoj Brent Hinds pokazuje sav svoj songwriteing talent, rokerske melodije te maštovitost u dugotrajnoj solaži koja podsjeća na hard rock vremena 70-ih kad su duge improvizacijske solaže bile sveprisutne i popularne među psihodeličnim rock bendovima.

Vrijedi napomenuti odličan posao umjetnika Skinnera koji je uspio šareno i hipnotizirajuće oslikati album, te da smo u vremenima kada su se kupovali albumi na temelju albumskih omota, vjerojatno bi mnoge privuklo da baš svoje novce potroše na ovaj album bez obzira koliko poznavali glazbu Mastodona.

Oni kojima još uvijek nije sjeo prethodni album "The Hunter", vjerojatno neće ni ovaj, no Mastodon svojim odnosom ka stvaranju glazbe raste kao bend, globalno su prepoznatljivi, osvajaju sve veće dvorane i festivale, osiguravaju si nepredvidivu i zanimljivu budućnost u kojoj ni oni sami ne znaju što očekivati od samih sebe, a kamoli fanovi.

Vrlo dobar album i odlična pozivnica za koncert u Tvornici u kojem će uživati svi ljubitelji old school žestokog rock zvuka i ponešto bizarnijeg pristupa metalu u kojem su sve granice i zadani parametri srušeni.

Popis pjesama: