Mimika Orkestar i folklor u KSET-u
18.02.2017. 08:36
Ovaj smo četvrtak poslušali nastup Mimika Orkestra, aktualni projekt Maka Murtića koji nam je priredio zanimljivu kombinaciju jazza, folklora i avangarde. Definiravši da danas postoje znatne nadžanrovske tendencije, imali smo priliku čuti njegovu viziju melodija i zvukova predindustrijskog Balkana. Zbog takvog opisa je publika s razlogom došla u mnoštvu i iščekivala početak koncerta. Nije bila razočarana.
Raznoliko se društvo već okupilo pred ulazom u KSET i kratilo vrijeme prije samog koncerta. No ni unutra nije bilo pusto, dio je ljudi već ušao pa se mogla očekivati gužva. Unatoč najavljenom vremenu, koncert je kasnio dobrih pola sata, ali kad je započeo, publika nije ništa zamjerila. Odmah na početku smo imali priliku čuti najavljenu kombinaciju folklora s dodatnom ambijentalnom uporabom glasova u pozadini. Pod budnim okom i dirigentskom palicom Murtića limena nas je sekcija uvela u jazz interpretacije sumornih narodnih melodija. Prijelaz po prijelaz, transformacija je bila suptilna, vođena laganim varijacijama i modifikacijama uz istupanje pojedinačnih instrumenata. Okićene su pjevačice svojim glasovima oslikavale prizore slavenskog podneblja dok smo u pozadini mogli čuti mješavinu različitih utjecaja. Osim folklora, bilo je i orijentalnih melodija, možda i malo big banda, a na trenutke se mogao osjetiti i utjecaj ranog Milesa Davisa. Nabrajanje svih mogućih asocijacija bi bilo predugačko i suvišno stoga je dovoljno reći da je svaki instrument imao svoju ulogu pa smo mogli čuti i solaže koje ne možemo čuti izvan jazza, poput onih na flauti ili čak tubi. Na trenutke su upadali i elementi progresive i avangarde primjenom elektroničkih zvukova na tragu pojedinih igrarija Franka Zappe.
Sukladno žanru, zvuk je bio odličan. U odsutnosti pojačala se jasno čuo svaki bitan dio te glazbene večeri. Jedino mi se bas činio slab, maskiran u pozadini ostalim instrumentima. Dalje, Mak je rekao da inače privlače raznoliku publiku što se i vidjelo po okupljenom mnoštvu. Bilo je i ležernijih slušatelja, ali i zagriženijih pristaša. I jedni i drugi su imali prilike uživati u "lakšim" dionicama udaraljki i u zahtjevnijim – i za izvesti i za slušati – free jazz solažama dvaju saksofonista. Poslije su vrlo jasno dominirale izmjene jazz fusiona, a i sam je tempo poprimio mnogo intenzivniju dinamiku, osobito solaže koje su postale skoro pa fluidne u svojim interpretacijama narodnih melodija. Na red su došla i električna gitara s blagim bluesom u srži žica. Najveću su pažnju ipak plijenili nastupi tube.
Elektronička je avangarda naznačivala prijelaze između skladbi – da ih ipak ne zovemo pjesmama – vodeći nas kroz evoluciju žanrova i njihovu konstantnu međuigru. A kad smo se već naviknuli na dosljednost, počeli su prevladavati avangardni zvuci pjevanja uz daljnju interjekciju gitare. Vokalistica je u svojem "folk scatu" podijelila dužnosti s dodatnim muškim vokalom pa su svojim demonstracijama postigli dodatnu razinu nadrealizma prije negoli se sve primirilo novim ritmom funka. A sve su to popratile projekcije različitih krajolika i motiva kako bi glazba dobila svoju fizičku manifestaciju.
Prije samog bisa smo dobili zahvale zbog izraženog interesa za ovakvu vrstu glazbe. Čuli smo dosta novog materijala nad kojim smo se mogli zamisliti i analizirati na koje je sve načine moguće integrirati narodnu i popularnu glazbu. Za kraj smo čuli još par komada dok su reakcije publike jasno davale do znanja da žele još. Nažalost, ništa ne može vječno trajati pa će morati pričekati do idućeg nastupa. Nadajmo se da će biti u skorije vrijeme. Ljude treba motivirati i održati jazz u Hrvata na životu.
