Intervju

Mak Murtić -

Mak Murtić - "Mimika Orkestar privlači širok spektar ljudi"

Mak Murtić ponovno nastupa skupa s Mimika Kolektivom, ovaj put u KSET-u. Londonski sastav koji objedinjuje jazz i folklorne elemente nedavno je bio u Zagrebu pa bi povratak mogao biti dobar znak. Kako se datum koncerta bliži, vrijeme je da ih malo propitamo oko svega toga.

Možeš li nam ukratko predstaviti Kolektiv? Kako je došlo do ideje?
Mimika Kolektiv je proizašao iz dvije dugoročne suradnje, odnosno angažmana. U Londonu, gdje sam živio posljednjih 6 godina sam 2010. zajedno sa vokalisticom benda Majom Rivić postavio sastav Mimika koji je kasnije prerastao u orkestar i na neki način, direktno ili kroz nekakvu indirektnu fluidnost koja se stvorila uključivao velik dio mlade Londonske jazz, afrobeat, world i nove elektronske scene. U međuvremenu smo djelovali u Zagrebu s Jazz Orkestrom HRT-a te par puta postavili lokalnu verziju tog već velikog (oko 20 članova) Mimika orkestra s drugim suradnicima u Zagrebu. Vrlo je prirodno bilo nastaviti tim putem te smo shvatili da nas jako zanimaju te moguće suradnje s ta dva sastava, i na kraju krajeva razvijanje zasebnih priča s jednom ili drugom verzijom, a svaka je poligon za istraživanje, kako emotivnih stanja, tako i etnoloških, povijesnih ili pak specifično glazbenih pitanja u vidu narativnih priča, slobodne improvizacije, ili kompozicija. Mimika je zapravo splet glazbenika koji se zajedno nalaze na raznim raskrižjima, te su okupljeni s ciljem s jedne strane socijalnog komentara, a s druge jednog konstantnog glazbenog redefiniranja.

Pretpostavljam da ste htjeli postići neki cilj? Ako jeste, koji je?
Ne postoji jedan direktan cilj, ali postoji taj poligon suradnje, istraživanja i djelovanja. Svaki projekt (čitaj album, show) je specifične prirode, te je osmišljen kao narativ. Posljednji je bio "A Place Glowing a Brilliant Red" (World Local Records, London) u kojem se priča vrtjela oko zamišljene futurističke tehnokratske civilizacije ljudi na Marsu, ljudi koji dolaze sa zemlje pa teraformiraju planet da bi kasnije shvatili da zbog strukturalnih i birokratskih problema odlaze u civilizacijsku propast (nešto poput Rimskog Carstva s jedne, a naseljavanja novog svijeta s druge strane). S ovim projektom koji sviramo u KSETu, nalazimo se u predindustrijskom Balkanu, istovremeno u periodu Staroslavenskih mitoloških vjerovanja a istovremeno negdje taman prije dolaska ideje nacionalnih identiteta. Tu je naravno duboka tematika koja nas i dalje (nažalost) slijedi kao sjena. Cilj je ugasiti svjetlo.

Kako bi opisao vašu glazbu veteranima, ali i pridošlicama jazzu?
Nadovezao bih to na prijašnje pitanje, ova glazba je onoliko jazz koliko i bilo što drugo. Mislim da se svi nalazimo u nekim nadžanrovskim vremenima, i sve informacije su toliko dostupne da prirodno izrastaju nove tendencije ili pak svatko ima neku svoju viziju. Ja osobno pišem skladbe prema tematici u koju sam nekako filmski zakoračio, s narativom i scenarijem, pa je tako ovaj nastup, gore spomenuti predindustrijski Balkan, ali i nekakvo osobno traženje s pregrštom pitanja, inspiriran folklornim temama bivše Jugoslavije, Turske, Grčke, Bugarske, Mađarske, Albanije, ali i suvremenog Londona, elektronike i zapadne Afrike, doduše to je samo jedan projekt. Mislim da je nekakav glavni termin za Mimiku povezan sa psihodeličnošću te glazbe, u svakom projektu se veže u nekakvo putovanje umom i tijelom, možda ponajviše ideološki povezano s progresivnim rockom 70-ih godina ili Sun Raovima orkestrom, doduše glazbeno podosta drugačije.

Kakve su inače reakcije na vašu glazbu? Privlačite li i "običnu" publiku?
Uglavnom privlačimo širok spektar ljudi, nije nužno za svakoga, ali ima mjesta za svakoga i mislim da se svatko na neki način može naći u tome što pričamo. Primjer je jedna djevojka iz Nigerije koju je zbog ovog programa zainteresirao i kajkavski jezik naše jezične skupine.

Kako je osjećaj biti Hrvat u Londonu?
Ne definiram se kao Hrvat :)

Relativno nam se brzo vraćate. Je li vam se svidjela atmosfera? Ili si možda nostalgičan?
U Hrvatsku, u regiju ? Mi smo sad bazirani ovdje te nastupamo često i u Londonu, a organiziramo koncerte kako ovdje tako i drugdje. Doduše ovaj projekt je reakcija na zbivanja zadnjih godina na našem području i smatramo relevantnim upravo ovdje i djelovati, ali to je i šira reakcija na svjetski trend.

Kakva je domaća jazz publika u odnosu na englesku? Može kvaliteta umjesto kvantitete.
Mislim da priroda ovog sastava nije nužno samo za jazz publiku, pa nam je i na zadnjem koncertu bila široka i divna publika, a takva je i u Londonu.

Prema osobnom mišljenju, biste li uspjeli postići isto i na ovim prostorima?
Ovisi što smatramo postignućem, ako se radi o izrazito pozitivnoj komunikaciji s ljudima, zajednički ciljevi, razvijanje i sudjelovanje u kulturi područja, kolektivu na kraju krajeva, mislim da da, i mislim da se takve stvari ne rađaju samo iz jednog izvora, već mnogih. Danas u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani koliko ja vidim imamo veliku glazbenu i klupsku renesansu, a to i jeste to postignuće svih nas i vas zajedno. Danas mogu spomenuti neke iznimno dobre stvari koje se događaju kod nas; Porto Morto, Chui, On, a svi oni pričaju isti jezik s različitim dijalektima i to je vrlo slično onom što se događa u Londonu.

Imate li neka specifična očekivanja od nadolazećeg koncerta?
Imamo par gosti na stageu, tri nova člana (u odnosu na posljednji koncert u Vinylu), tri nove skladbe (jednu od našeg člana Mire Kadoića) tako da se veselimo tom zajedničkom putovanju, a očekujemo da će se publika poistovjetiti s tim jekama iz prošlosti i zvučnim slikama. Nadamo se zajedničkom iskustvu.

Možemo li očekivati i dalje ovako česte nastupe?
Sve će ovisiti o mogućnostima i publici! Bit će par većih, možda i s gostima iz Engleske, ali zasad ništa ne odajem jer se kuhaju novi programi.

Za kraj, nekoliko riječi da preobratiš ljude na jazz kako bi vas došli poslušati u KSET?
Samo otvoreno pristupite. Ne trebamo preobražavati ljude na jazz. Živimo sada, mislim da je dovoljno da smo svi dio današnje Zagrebačke ili Londonske ili koje već scene i naći ćemo zajednički jezik, ali s različitim dijalektima.

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."