She Owl u Močvari - noć u životinjskom carstvu
12.12.2016. 09:45
Začarana je Močvara ove godine odradila solidnu cifru od petnaestak koncerata. Koncerata koji se nisu uvijek mogli pohvaliti najboljom posjećenošću i najluđom atmosferom, ali su to uglavnom nadoknađivali velikim dozama slatkoće i šarma. Baš te neke začaranosti, kao što ime kaže. Pretposljednja svirka u tom začaranom nizu odvila se prije nekoliko dana, u onom malom prostoru ispred šanka. Nastupio je duo imena She Owl.
Inače je dojam začaranosti i van kluba pojačavala gusta magla zbog koje mi se promrzlom učinilo da sam tumarajući po nasipu naprosto propustio Močvaru i sad hodam u nekom sasma nedefiniranom smjeru, vjerojatno u bezdan. Taman kad sam se počeo miriti s time da više nikad neću vidjeti prijatelje, mačku i staru majku, upomoć su pritekli topli i mili zvuci glazbe zbog kojih sam se uspio orijentirati i naći spas u Močvari, u kojoj ionako provodim više vremena nego s mačkom i majkom. She Owl su već bili svirali, a narod se rasporedio tako da su svi bili priljubljeni ili uz zidove ili uz šank, ostavljajući jednu pozamašnu rupu ispred izvođača. Bilo nas je oko dvadeset, čisto informativno. I moram primijetiti da sam od jednog dijela ljudstva bio mlađi možda i četrdesetak godina, isto čisto informativno. Malo se bojim išta tipkati o tome, jer sam u onih par navrata u životu kad sam osjetio potrebu starijim ljudima čestitati što idu na gigove a ne heklaju doma bio dočekan na nož i kao provokator, tako da se bolje valjda praviti da nisu stari. Kako bilo da bilo, nigdar ni bilo da nikak ne bu i ni da bude bilo nikak ni bude da bu. Nisam siguran zašto sam sad ovo napisao, ali sam siguran da bi me mladić i djevojka iz She Owla, da sam se igrom slučaja odvažio prići im i to im izrecitirati, pogledali s istinskim razumijevanjem u očima, presretni što sam im upravo pomogao da priđu korak bliže spoznaji o podrijetlu kozmosa i razlozima našeg postojanja i neizmjerno zaneseni zbog oplemenjenja naših života tim tako dubokim i spiritualno-animalnim kontaktom.
Naravno da se malo zafrkavam, ali kako je u svakoj šali pola istine, tako sam vam i ja sad ipak donekle približio to kako se prezentiraju Jolanda Moletta i Demian Endian. Dakle ona vrsta hipija kojima se na licima ocrtava tolika dubinska povezanost s prirodom da čovjek ne može a da ih ne zamisli kako noći poput ove, ako nemaju dogovorenu gažu, provode trčeći s vukovima na obroncima sreće i provaljujući na imanja kako bi pomazili pčele. I zaista, pjesme im o takvim nekim aktivnostima i govore, većina je orijentirana na prepričavanje raznih pomaknutih štorija iz životinjskog svijeta, obojenih misterioznim koloritom. U svaku od tih tematika bi nas Jolanda svojim do frustrirajuće razine umirujućim glasom uputila prije pjesme, držeći se pritom vrlo dostojanstveno, gotovo svečano. Ona pjeva, i radi to vrlo lijepo. Usto što pjeva, svira i mali milijun različitih instrumenata, i ni na jednom od njih ne osjeća potrebu demonstrirati išta više od bazičnih vještina, a ništa više im ni ne treba. Jer njihova je glazba sasvim jednostavna, par tihih i laganih akorada na gitari (za koju je zadužen Demian) i pokoji blagi udarac u bubanj ili nježni stisak tipke sintesajzera ili čega god već, i imate lijepu, ugodnu, snenu pjesmicu koja vam neće promijeniti život, ali će vam zasigurno barem kratkoročno utjecati na raspoloženje, a ni to nije za baciti. I zaboravio sam dodati, jedan dio zvukovlja je bio unaprijed nasnimljen. Za one koji pate za kategorizacijama, recimo da ovo spada u dream folk/pop s ladicu s daškom psihodelije. A može proći i kao soundtrack za neki lagani arty film koji će se zvati „Noć u životinjskom carstvu“ te će u njemu životinje dobivati dar govora jednom kad u srcu šume čuju njihovu glazbu.
Darivali su nam srca na pladnju onako kako to samo ljudi njihove sorte znaju između pjesama (što je znalo zalaziti u patetiku), ne mogu reći da su bili dočekani naročito oduševljeno. Ali 'ajde ,udostojili smo se pomaknuti koji metar unaprijed kad su nas to zamolili, i zadovoljno smo im pljeskali glasno nakon svake stvari. Svirali su oko sat vremena, i to je bilo taman. Vjerujem da govorim u ime svih (ili barem većine) prisutnih kad kažem da su nas ostavili s osjećajem ugode i opuštenosti, što bi trebalo značiti da su uspjeli u svojim namjerama, što nas pak neizbježno navodi na zaključak da je koncert bio dobar.
