The Ocean zapljusnuli Močvaru tsunamijem dobre glazbe
20.11.2018. 18:58
Subota je navečer. Studeni je i zima polako počinje pokazivati svoje zube. Bilo je to savršeno vrijeme za otići na dobar koncert.
Ove su subote u Močvaru došla dva posebna benda: The Ocean iz Berlina i Rosetta iz Philadelphije. Stil oba benda mogao bi se opisati kao „post-metal”, glazba koja spaja atmosferu i melodičnost post-rocka s brutalnošću metala, uz dodatak psihodeličnosti i eksperimentiranja.
U 21 sat na pozornicu se popela ekipa iz Rosette. Oni svoju vrstu post-metala šaljivo nazivaju 'metalom za astronaute', zbog velikog interesa članova benda za astronomiju i putovanja u svemir. U njihovom se zvuku čuje cijela plejada utjecaja, od post-hardcorea i dronea do shoegazea i ambijentalne glazbe. Sve su to uspjeli prenijeti i uživo. Na početku koncerta gitarist Eric Jernigan pozvao je publiku da se približi stageu „da bi se ugrijali, hladno je!” To je unijelo atmosferu prisnosti između publike i benda koja nije prestajala do posljednjeg takta. Članovi Rosette odlično su uigrani i tehnički vješti svirači. Uspješno su spojili sve svoje utjecaju u jednu soničnu eksploziju čiji intenzitet nije jenjavao dok su se nizale numere poput „(Untitled II”), „Ryu/Tradition” i „King Ivory Tower”. Frontmen Michael Armine iskazao se svojom energijom i snažnim growlom. Tijekom koncerta se nekoliko puta zahvalio publici na dolasku te ih nasmijao rekavši da se, nakon što je skočio među ljude u publici, čak dvaput spotaknuo pri ponovnom penjanju na stage. Koncert su završili najavom novog albuma i pjesmom „Qohelet”.
Oko 22 i 30 na stageu su se pojavili headlineri večeri. Tematika njihove glazbe bavi se dalekom prošlošću kada je naš planet izgledao potpuno drugačije, a život na njemu bio relativno mlad. Nakon kratkog uvoda pod nazivom „The Cambrian Explosion”, bend je otvorio svoj set sa „Cambrian II: The Eternal Recurrence”, jednom od najboljih stvari s posljednjeg albuma „Phanerozoic: I: Paleozoic”. Na setlisti su bile uglavnom pjesme s novog albuma, ali i neke dobre stare stvari poput „Firmanent” i „Statherian”. Osobno bi mi bilo drago da su svirali „Mesopelagic: Into the Uncanny” ili „Roots and Locusts”, ali publika je i ovo odlično prihvatila. Ugodno popunjena Močvara s oduševljenjem je pratila svaki pokret na stageu. Pjevač Loïc Rossetti stvarno se trudio; bilo je tu skakanja u publiku, penjanja po stropu Močvare i izvlačenja ljudi na stage. Vrhunac koncerta bila je izvedba pjesme „Orosian: For The Great Cold Blue Now Reigns” kada se bendu pridružio Michael Armine. Nakon tog moćnog dueta bend je imao još snage za izvedbu ponajbolje pjesme s posljednjeg albuma: „Permian: The Great Dying”. Publika je bila u transu. Zapravo, kao da se cijela Močvara odjednom preselila u nekakav izvanvremenski prostor u kojem je samo publika, bend i glazba.
Nakon kraće pauze, na bisu su izveli „The Quiet Observer”, pjesmu sa split EP-a „Transcendental” koji su snimili s japanskim post-rockerima Monom. Nisu mogli odabrati bolju pjesmu za završetak koncerta. Na kraju je bilo jasno da su odradili odličan posao jer su fanovi htjeli još. I dobit će još kada se ovi simpatični Nijemci vrate u naše krajeve. Samo se nadajmo da im neće ponovno trebati 8 godina.
