Koncerti

Good Vibrations - Loš primjer, FJØRT, Abergaz, Me As Well

Good Vibrations - Loš primjer, FJØRT, Abergaz, Me As Well

[caption id="attachment_879" align="aligncenter" width="547"]Loš primjer © Julien Duval, Good Vibrations Loš primjer © Julien Duval, Good Vibrations[/caption]

Punk Vibrations

U metropoli je već poznato kako se srijedom navečer na adresi Savska cesta 160 održava Good Vibrations. To je event koji gotovo nikada ne razočara, te pruža priliku mladim neafirmiranim bandovima da, uz neka poznata imena, svoja umijeća prezentiraju uživo. Ovoga puta, 2. travnja, večer je bila rezervirana za brze i žestoke ritmove punka.

Mladi karlovački band Me As Well probio je led i započeo s koncertom oko 21:30. Da se slučajno našao nekakav led ispred pozornice doslovno bi bio probijen jer ovi mladi entuzijasti sviraju žestoko, i to stvarno jako žestoko. Neobično je da je za takav stil banda zaslužan mix ženskog i muškog vokala. Osobno nisam veliki ljubitelj scream vokala, ali postoje rijetki trenuci kada mi takav način pjevanja odgovara, a u glazbi Me As Well definitivno odgovara. Naravno, pjesme im se ne svode samo na takav način verbalne interpretacije, već tu postoje i čiste vokalne dionice, prožete tercama i oktavama, a spojene s točnim i "masnim" riffovima, te jakim ritmovima bubnja. Vrlo kvalitetan nastup završili su nakon 25 minuta i oduševili tada još malobrojnu publiku u dvorani koja ih je pozvala na bis, ali nažalost, nisu imali vremena odgovoriti na želju publike. Iznimno mi je drago što se pojavljuju ovako mladi i kvalitetni bandovi poput Me As Well, koji, uz sugrađane Absortick, imaju svijetlu i perspektivnu budućnost. Takvi nam trebaju.

Nakon 15-ak minuta pauze, na red je došao zagrebački band Abergaz koji je pokazao što to znači svirati punk. Od 2007. prezentiraju kratke pjesme s vrlo jasnim porukama, brzim ritmovima i energičnim nastupima. To je onaj iskonski punk koji je, doduše, nešto žešći od začetnika tog žanra, ali to nije loša stvar jer žestinom pridonose jačini poga kojeg je jučer nedostajalo. Upravo je neaktivnost publike smetala gitaristu i vokalu ovog trojca koji je tu primjedbu izrekao na svojstven način, te pokušao potaknuti ljude u dvorani na skakanje i gužvanje, ali mu to, nažalost, nije uspjelo. Samo su poneki trenuci bili posvećeni aktivnim kretnjama publike, a svaka pjesma bila je nagrađena tek pljeskom. Ovakvi prizori definitivno ne priliče punk koncertima, no i uz takvo raspoloženje ljudi ispred pozornice Abergaz je svojom svirkom demonstrirao pravu punk atmosferu.

Nešto iza 23:00 na pozornicu su došli gosti iz Njemačke, zvani FJØRT. Ovaj energični tročlani band je trenutačno na europskoj turneji, a na tom putu jedna od stanica bila je i Zagreb. Nažalost, nemam baš pohvala za ovaj, nazovimo ga, mračni hardcore punk band. Kao što rekoh, rijetki su trenutci kada mi scream vokal odgovara, a naročito mi nije drag kada ga u pozadini prate instrumenti nabijeni decibelima koji skoro izazivaju bol. Koliko su bili glasni govori činjenica da se, na mjestu gdje sam ja stajao, sa stropova počela runiti piljevina. Sve to je nakon tri pjesme uzrokovalo moje povlačenje izvan koncertne dvorane na "sigurnu udaljenost". Tehnički gledano, svirka je bila na nivou i nisam čuo nikakve greške, ali spoj glazbe koje nisam ljubitelj i glasnoće koja nije dobra za zdravlje definitivno nije za moje uši. Naravno, bio je određeni broj ljudi koji su uživali u ovom nastupu jer ipak je FJØRT band na europskoj turneji i dečki posjeduju kvalitetnu sviračku tehniku. Sve najbolje želim na daljnjim nastupima.

Vjerojatno najzvučnije ime večeri je bilo ono požeškog banda Loš primjer. Njihovi počeci sežu daleko u prošlost, u davnu 1997. godinu. Zato su se iz publike često mogli čuti uzvici: "Svirajte stare!", a staro je ono čime su i krenuli. Legendarna pjesma "Ničija ovca" označila je početak koncerta, te konačno pokretanje uspavane publike. Repertoar Lošeg primjera bio je satkan od pjesama koje imamo prilike čuti u studijskoj verziji, ali i novog kvalitetnog materijalia koji će, nadam se, biti snimljen. U jednom trenutku, dok sam pjevajući promatrao koncert, primijetio sam žensku ruku koja me odgurnula tako snažno da sam "odletio" pola metra. Naime, našao sam se usred razjarene mase koja je upravo formirala pogo. Nisam bio raspoložen za takvo praćenje koncerta, pa sam se izvukao i nastavio pjevati i uživati u koncertu u nešto mirnijoj okolini. Nakon odsviranog repertoara, Požežani su pokušali završiti koncert, ali bis je bio neminovan. Vratili su se i zajedno s njihovim prijateljem nadimka Mata otpjevali posljednje dvije pjesme "Više se nisu vratili" i kultnu himnu "Pank pankerima".

Sve u svemu bilo je ovo još jedno jako dobro izdanje Good Vibrations koje iz tjedna u tjedan konstantno odgovara svima onima koji se pitaju: "Gdje je srijedom jedan od najboljih provoda u gradu?"

Tekst: Filip Kordovan

Fotografija: Julien Duval, Good Vibrations

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."