Koncerti

Good Vibrations - FOR, Nellcote, Rolin Humes, Mark Mrakovčić

Good Vibrations - FOR, Nellcote, Rolin Humes, Mark Mrakovčić

[caption id="attachment_3772" align="aligncenter" width="547"]Rolin Humes © Julien Duval, Good Vibrations Rolin Humes © Julien Duval, Good Vibrations[/caption]

Večer dobrih vibracija i odličnih vokala

Nakon žestokog otvorenja nove sezone programa Good Vibrations 17. rujna, ove srijede su Vintage Industrial Barom odjekivali zvuci alternativnog folka, bluesa i popa. Nellcote, FOR i Rolin Humes zagrebačka publika je imala već dosta prilika čuti, no vjerojatno je najveća enigma mnogima je bio bend Mark Mrakovčić.

[caption id="attachment_3773" align="alignleft" width="200"]Mark Mrakovčić © Julien Duval, Good Vibrations Mark Mrakovčić © Julien Duval, Good Vibrations[/caption]

Mark Mrakovčić je nastupio prvi no, na svu sreću, nije ga snašao inače dobro poznat sindrom poluprazne dvorane. Zapravo je pravo čudo što se za ovaj bend slabije zna jer su doista iznenadili ne samo kvalitetom svirke i uvježbanošću, već i svojom glazbom. Stilski ovaj tročlani bend, koji čine Mark Mrakovčić (vokal i gitara), Ivan Vondraček (klavijature) i Toni Mrakovčić (bubnjevi), vuče utjecaje ne samo iz folka i bluesa, već i pop formi. Osjeća se utjecaj White Stripesa odnosno Jacka Whitea, na jedan vrlo pitak način, uz dozu teatralnosti (svakako ne pretjeranu) i u melodijama, i u strukturi pjesama, a i u Markovom vokalu. Kad smo već kod Markovog vokala, zavidna je njegova postojanost, fleksibilnost i mogućnost igranja dinamikom. Ovaj bend, osim što bi vjerojatno što prije trebao promijeniti ime (što je tijekom koncerta i sam Mark spomenuo), trebao bi što prije ući u studio i, za početak, snimiti makar kakav EP. Kako je Mark producirao posljednje studijske uratke Irene Žilić i Lovely Quinces, tu ne bi trebalo biti problema. Bilo bi dobro i da se potrude što više svirati i pronijeti glas o svom bendu (Facebook stranica ne bi pritom bila na odmet) jer su toliko dobri da bi mogli posramiti i mnoge headlinere ovogodišnjeg INmusic festivala. Dečki, onaj bis nije bio bez veze.

Sličnom su dinamikom i glazbenim izričajem nastavili i Rolin Humes, bend koji je nastao nakon duge potrage njegovog vokala i klavijaturista Roberta Jamesa Hudulina za glazbenim suputnicima. U potrazi za bendom otišao je čak do Engleske, a našao ga – u Rijeci. No, znamo da je Rijeka tradicionalno rasadnik dobrih bendova, pa vjerojatno čak i ako netko provede samo kraće vrijeme u tom gradu na Rječini, kao što je to slučaj s Rolin Humes. Čini se kao da je ovaj bend cijelo vrijeme na cesti, idući od jednog koncertnog prostora do drugog. Žarka želja da se njihova glazba čuje osjeća se i u njihovom nastupu. Doista je lijepo vidjeti bend koji toliko uživa u svirci kao oni – gitarist Nikola Smiljanić toliko se uživi u svirku da koristi gotovo cijeli prostor pozornice, a Robert je u dva navrata i zaplesao, čak i u prostoru publike, u čemu mu se pridružio i basist Emil Bišćan. Tek kada ih vidite i čujete uživo shvatite zbog čega sami sebe nazivaju „circus blues act“. Kao ni Mark Mrakovčić, Rolin Humes nije tipičan blues bend, već poznate blues elemente prilagođavaju svojem glazbenom senzibilitetu. Ove srijede možda i nisu publici prezentirali svoje ponajbolje pjesme. Onima koji ih malo bolje poznaju, možda je nedostajalo čuti „Freedom“ za koju su nedavno objavili i spot i „Pa Ti Ri Ri Ri“ koja odlično pokazuje Robertove vokalne sposobnosti i daje još trunku teatralnosti i pridodaje osjećaju cirkusa. Vjerojatno su silne svirke (a ovog su ih ljeta, kako su nam rekli, imali preko 30) utjecale na to da koncertni repertoar prošire pjesmama koje će se naći na drugom albumu. Rolin Humes trebate prvom prilikom poslušati uživo. Koliko često sviraju, vjerojatno će ta prilika doći i prije nego mislite.

[caption id="attachment_3775" align="alignright" width="300"]Vinko Ergotić, Nellcote © Julien Duval, Good Vibrations Vinko Ergotić, Nellcote © Julien Duval, Good Vibrations[/caption]

Bend koji je privukao najviše publike bio je Nellcote, no dinamika je njihovim nastupom pala. Nije čak stvar u tome što su nastupali nakon „živahnijih“ bendova, a ne radi se čak ni o dojmu „na prvo slušanje“. Nellcote su vokalno i svirački postojani, no to naprosto nije dovoljno. Čak i u atmosferičnoj glazbi kakvoj, čini se, ovaj bend teži struktura kompozicija je jasnija. Kod ovog folk blues benda kao da su sve pjesme iste, što nije u ovome slučaju dokaz izgrađenog stila, već monotonosti melodija. Dojmljivom glasu Vinka Ergotića, s kojim se doista skladno slaže prateći vokal Lucije Ćustić, usudila bih se reći pomalo i klaustrofobične melodije nikako ne služe i on se njima ne pokazuje u svom pravom sjaju, što je prava šteta. Nellcote bi se trebao potruditi graditi šire melodije i šire aranžmane. Ako hoćete i – kreativnije, na način na koji to rade Damien Jurado i Barzin, koje smo ove godine mogli slušati u organizaciji Žednog uha, ili pak Eddie Vedder ako žele ići više u folk smjeru. U svakom slučaju, još su mladi i još se izgrađuju kao glazbenici, no baš bi se te mladosti trebalo malo više osjetiti.

[caption id="attachment_3777" align="alignleft" width="300"]Tomislav Malagurski i Miodrag Prelec, FOR © Julien Duval, Good Vibrations Tomislav Malagurski i Miodrag Prelec, FOR © Julien Duval, Good Vibrations[/caption]

Zadnji bend večeri bio je FOR koji smo kao portal imali prilike pratiti od samih njihovih početaka. I baš kad pomisliš da tu iznenađenja ne može biti, FORovci nešto smisle. Bend koji je tek početkom ove godine objavio prvih nekoliko pjesama, a potom i prvi demo album koji su sami producirali, The Sun. Will. Shine!, osjetno napreduje svakom idućom svirkom. Ritam sekcija koju čine Miodrag Prelec na basu i Frano Homen na bubnjevima još je čvršća i uigranija. Samopouzdanje glavnog vokala i gitarista, Tomislava Malagurskog, vidno raste, a Slaven Špoljarić na svojoj klasičnoj gitari stvara sve ljepše glazbene priče. Kako je publika na Good Vibrations već imala prilike slušati FOR, dečki su izveli i neke pjesme koje će se naći na njihovom novom albumu, kao što su „Love the way it is“, „High on a mountain“ i „Journey“. Uz to, potrudili su se i osvježiti aranžmane pjesama s prvog albuma poigravši se efektima, čime je njihov zvuk koji se primarno oslanja na Americanu poprimio jednu sasvim novu dimenziju. Osim samog benda, punini i širini zvuka doprinio je i ton majstor Tomislav Zubak čijim je trudom sinoćnji nastup FORa zvučao kao da se nalazimo u nekoj mnogo većoj koncertnoj dvorani, pa možda čak i na kakvom stadionu. Iako je do sada glavni autor pjesama bio Malagurski, imali smo priliku saznati i za odlične kompozitorske sposobnosti Slavena Špoljarića koji je napisao pjesmu „Many miles from home“ i koja je bila jedan od najboljih trenutaka ne samo nastupa FOR već i cijele večeri.

Tekst: Ana Hotko

Cjelokupna galerija fotografija

Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."