Spektakularno finale Exit Festivala - ujedinjeni u glazbi i slobodi učinili nemoguće mogućim!
12.07.2021. 16:08
Uspjeli smo. Nemoguće je sada službeno moguće, jer je Exit Festival ove godine zablistao u punom sjaju, pisao povijest puna četiri dana, za dvadeset godina jedinstvenog glazbeno-aktivističkog spektakla koji je odgojio i još uvijek odgaja generacije mladih.
Za sam kraj velike proslave dvadesete obljetnice i najave jedne potpuno nove festivalske ere ostavili su jednu fascinantnu, neopisivo zanimljivu i kvalitetnu kombinaciju glazbenih žanrova čiji su glavni akteri oduševili mase.
U trenutcima početka velikog finala Europskog nogometnog prvenstva, Darko Rundek i Ekipa izašli su na glavnu pozornicu iza koje je na jednom od videozidova bilo moguće istovremeno pratiti tekmu. Nakon standardnog Rundeka i Ekipe koji su predstavili novi album “Brisani prostor”, dolazi nešto sasvim drugačije i glazbeno jedno od najspektakularnijih nastupa na glavnoj pozornici ovog izdanja.
Kultni Laibach bio je toliko statičan, a istovremeno toliko dinamičan, podržan maestralnom produkcijom i izvanrednom kvalitetom zvuka. Izuzetno moćno, odlučno i čvrsto, što su zapravo i inače glavne karakteristike njihovih nastupa, no zbog produkcijskih razmjera i uvjeta u kojima su nastupili nadmašili su svakog tko je ove godine kročio na tu pozornicu. Energija koju prenose publici naprosto je nevjerojatna, toliko je upečatljiva i snažna da je naprosto nemoguće ostati ravnodušan na njihov nastup. Publika je uistinu bila raznolika, a svojom su melankolijom oduševili i one koji se po prvi puta susreću s njima. Toliku čistoću zvuka uistinu je rijetko moguće doživjeti, što u ovom slučaju znači da je bilo moguće razaznati i upiti baš svaku odsviranu notu, svaki ton ostavio je veliki utisak na slušatelja, dok je stih “Europe is falling apart” posebno glasno odjeknuo festivalskim prostorom. Pokazali su se kao apsolutno savršeni bend za ovaj prostor i prigodu, a svaki otpor bio je uzaludan.
Nakon nešto potpuno drugačije i pomalo bizarno. Velika svjetska trap zvijezda Sheck Wes najavio je nastup u trajanju od samo pola sata. Vrlo zanimljivo, pomalo egzotično. Očekivano, okupio je veliki broj mlađe publike pred pozornicom te je točno u ponoć, kako je najavljeno, izletio na pozornicu. Naime, bilo je malo bizarno jer su još uvijek trajale najavne reklame u intermezzu, stoga je trebalo nekoliko desetaka sekundi da se uključi baš onako kako je predviđeno. Količinu energije koju nosi ovaj momak uistinu je teško opisati dok se većina nastupa više-manje svodi na nabrijavanje publike. Pjesme veoma jednostavnih i jednoličnih stihova veliki su svjetski hitovi, stoga su naišli na veliko oduševljenje svih prisutnih. Stvorio se i veliki mosh pit zbog kojeg je u potpunosti jasno zašto su punk i trap glazba neopisivo slični. Jednostavnost i furioznost energije, neovisnost i borba za slobodom, u kontekstu svakog pojedinačnog vremena i prostora. Nevjerojatan uragan koji je (doslovno) podigao prašinu u kojem su i glazbenici i publika ostavili posljednji atom snage. Sheck je odaslao i koju klišejevsku poruku “nikad ne odustaj” i “školuj se”, što je lijepo, ali je isto tako izjavio da je on iz New Yorka, a uspio je u Srbiji, stoga je siguran da bismo svi mi mogli uspjeti i tamo, samo ako pratimo svoje snove i ne odustajemo od njih. Right.
Wes je s jednakom točnošću i napustio pozornicu, točno u 00:30 je otrčao uz kratki pozdrav, a najzanimljivija je činjenica što je u tih samo pola sata koncert imao izvrstan flow i standardnu strukturu početka, razvoja, vrhunca i kraja. Dokaz je to nevjerojatne profesionalnosti, koja opravdava njegov zvjezdani status.
Nakon junaka svjetske trap scene, došao je red na onog regionalne - Dino Blunt i Swana napravili su apsolutni kaos na Gang pozornici. Ekipa koja bi, s tehničke razine spremnosti, bez problema mogla nastupiti i na glavnoj, čime bi postalo apsolutno jasno da ni na koji način ne kaskaju za gospodinom Wesom, osim što nastupaju u produkcijski nešto lošijim uvjetima na manjoj pozornici. Praćeni DJ Tikachem, Dino i Swana od samog se početka nisu pomirili s ničim manjim osim najžešćeg i najsnažnijeg - publiku su natjerali na veliki mosh pit, a razina energije nije se spuštala do posljednjeg trenutka, baš kao i Buntai sinoć, predstavili su se u najboljem mogućem svijetlu te pokazali da su apsolutni standard regionalne trap glazbe. Naravno, bilo je i obožavateljica koje su u prvim redovima vrištale za njima.
Za to vrijeme na Fusion pozornici nastupao je Massimo Savić, što je veoma zanimljiv programski odabir. Nakon Massimovih Porinom nagrađenih hitova, uslijedio je pravi balkanski tulum uz zvukove Esma’s Band Next Generation, koji nastavlja tradiciju legendarne Esme Redžepove. Zvuk romske glazbe rasplesao je baš svakog koji se u tom trenutku tamo našao, intuitivno ga je privukao i nagnao da se zadrži u glazbenom spektaklu uz veoma intenzivne emocije i zarazan ritam.
z++-a i Massima Savagea proglasili smo ovogodišnjim kraljevima, a Idu Prester proglasit ćemo apsolutnom kraljicom ovogodišnjeg Exit Festivala. Toliki entuzijazam i ljubav prema ovom festivalu veliki je raritet, a emitira enormne količine pozitivne energije. S Lollobrigidom je rokala punih sat vremena, u potpunosti se opustila i vidno uživala u svakoj sekundi nastupa. Nevjerojatna je, sirova rokerska energija upakirana u slatkoću, ljubav i pozitivicu koja je završila penjanjem na ogradu među publiku jer, publika nije mogla doći na pozornicu, pa je ona odlučila doći publici. Divlji vrisak koji obuzima sve; napravila je jedan od ponajboljih nastupa regionalnih glazbenika na ovogodišnjem izdanju festivala o kojem će se još dugo, dugo pričati. Rasplesala je masu ispred Fusion pozornice i baš nikog nije ostavila ravnodušnim te izvrsno pripremila teren za starosjedioce zore na Fusionu, Ajsa Nigrutina i Timbeta dok je program zaključio Smoke Mardeljano. No, sudeći po reakcijama publike i količini izvođača na ovogodišnjem line-upu, trap još uvijek nije umro.
Eksplozija pozitive doplivala je do glavne pozornice gdje je puštala najveća festivalska ovogodišnja zvijezda, DJ David Guetta, zbog kojeg je na posljednjoj festivalskoj večeri bilo najveći broj posjetitelja. Točku na i stavili su Solomun i prijatelji na prepunoj Dance Areni, osunčani prvim jutarnjim zrakama sunca te zatvorili četverodnevnu priču nekih bizarnih vremena u kojima pobjeđuje glazba i ljubav.
Kako nešto toliko normalno može djelovati toliko nadrealno, gotovo nemoguće da bi bilo istinito? U takvom razdoblju trenutno živimo, no samo privremeno, uz jasnu i glasnu i jedinstvenu poruku kraja ograničenja i distanciranja. Bili smo ponovno zajedno. Tko je bio, pričat će zauvijek.
Vidimo se sljedeće godine.
