Editors u Zagrebu – miljenici domaće publike
09.02.2020. 12:56
Petnaest godina karijere i „Black Gold- Best of Editors“ album bili su razlog zašto je Zagreb sinoć opet imao priliku ugostiti uvijek rado viđene goste, Editors. Unazad nekoliko godina Zagreb je postao obavezna stanica za svaku turneju, a ljubav između domaće publike i engleskog benda je neupitna i sve jača sa svakim njihovim dolaskom. Žanrovski drugačije, ali generalno ista situacija koja vrijedi za Flogging Molly, Lanegana i još nekolicinu glazbenih velikana koji se kod nas osjećaju kao doma.
Jedino što je ovaj put nedostajalo da bi se tradicija vjerno ispoštovala su Jonathan kao predgrupa, no oprostit ćemo im za to. Sinoć je tu ulogu preuzeo belgijski bend Whispering Sons. Iako su na našim prostorima još relativno nepoznati, Whispering Sons, koji zvukom jako bacaju na Joy Division, polako grade i svoju publiku. Možda sinoć nisu bili popraćeni mnoštvom ljudi, no ne vidim razlog zašto ih kroz par godina ne bi vidjeli na samostalnom koncertu.
Foto: Wispering Sons, Credit: Filip Bušić
A kad smo kod samostalnih koncerata, sinoćnji koncert Editorsa u Zagrebu je bio njihov najveći samostalni koncert na našim prostorima. Kao mjesto događanja odabrana je Mala dvorana Doma sportova, koja se pokazala dobrim odabirom. Solidno ispunjena, s najvećim fanovima naguranima u prve redove kako to uvijek biva. Točno u 21h pogasila su se svjetla, na pozornicu su samouvjereno stupili momci u crnom, jedan pozdrav Zagrebu od Toma i show je mogao započeti.
Kao prva odabrana je „An End Has a Start“, energična dizalica, no potrajalo je par pjesama dok se publika nije „snašla“ i potpuno uživjela te vratila bendu istom energijom koju oni nama pružaju iz nastupa u nastup. Konkretnije, taj je moment nastupio negdje nakon „Escape the Nest“, čiji su uvodni riff i postepeno nadograđivanje več mali gazbeni masterpiece za sebe. Prvi vrhunac koncerta bio je slijed „Magazine“ i „Sugar“ bez kojih best of lista ne bi bila ista. Čitava dvorana mračnu „Sugar“ je otpjevala baš stadionski – grleno i složno, od početka do kraja.
Foto: Editors, Credit: Filip Bušić
„Best of“ je naravno kompilacija najboljih hitova uz dodatak par novih pjesama od kojih smo sinoć čuli „Upside Down“ i „Frankenstein“ od kojih je potonja prošlog ljeta žarila i palila radio stanicama. Posebno je dramatična bila i izvedba „Violence“, pjesme koja unosi dozu nemira u slušatelje i ima specifičan zvuk kojim su Editorsi odmaknuli od ranijih izdanja. Nekome odgovara, nekome ne. Osobno smatram „Violence“, kao i njenu eksplozivnu izvedbu sinoć, jednim od najboljih trenutaka jučerašnjeg koncerta.
Magična je bila i akustična izvedba „Weight of The World“. Prigušena svjetla i Tom solo na gitari bilo je sve što je publici u tom trenutku trebalo. Iz mraka su nas izvukle dvije provjerene dizalice energije – „A Ton of Love“ i „Formaldehyde“, a kraju regularnog dijela privele su nas „Walk the Fleet Road“ i „You Are Fading“ - delikatne i dirljive, no istovremeno jedne od najsnažnijih i najupečatljivijih pjesama iz diskografije Editorsa.
Foto: Editors, Credit: Filip Bušić
Ona ranije spomenuta ljubav između Editorsa i domaće publike je gotovo opipljiva, svaka pjesma ima svoje fanove, a publika jednako cijeni Toma kao i ostatak benda koji su kroz čitav nastup dali sve od sebe da nitko ne ide kući neraspoložen. Tom nije naročito pričljiv frontmen, no snaga koju daje u nastupe i dramatičnost koju pridaje svakoj pjesmi i više su nego dovoljne za zadovoljiti publiku.
Bis je, kao i čitav koncert, bio mješavina gorkog i slatkog. Otvoren je s „Distance“, a nastavio se s „The Racing Rats“, „Munich“ i „Smokers Outside the Hospital Door“. Dva sata svirke su proletjela, a bilo je tu još puno želja i favorita poput „No Sound But The Wind“, „All The Kings“ i drugih za koje ćemo ipak morati pričekati još malo. Srećom, nema razloga sumnjati u to da će nam se Editors uskoro opet vratiti.
