
photo: Dream Theaer, credit: Filip Bušić
Dream Theater x Devin Townsend = DT na kvadrat
28.05.2022. 13:15
Iako više nikad neće biti popularna kao 70-ih – čast iznimkama poput Pink Floyda – progresiva i dalje privlači publiku koja traži nešto zahtjevniju, da ne kažem pretenciozniju, glazbu. U metalu je taj krug još uži, no zato se svi fanovi podžanra kunu u Dream Theater. Definitivno prva asocijacija kad je riječ o progresivnom metalu, DT je najavom novog koncerta obradovao mnoge. Ipak je zadnji bio u Ciboni prije 8 godina, a u međuvremenu su izdali 3 albuma. Ovaj put su imali i društvo blesave ličnosti Devina Townsenda koji je još jednom dokazao da je jedan od najboljih vokala u metalu te da žanr može biti zabavan. Udružili su snage – i inicijale – te pošteno zabavili publiku u Domu sportova.
Unatoč Devinovim postkarantenskim (ne)očekivanjima, publika se ipak pojavila i napunila dvoranu. Nema sumnje da je Devy k'o naručen za dizanje raspoloženja nakon 2 godine čamljenja, a i dokaz da se talent ne zapostavlja. Nije nimalo zabušavao jer se odmah čulo da mu je glas bio uvježban. Ipak ga je održavao u formi dobrotvornim koncertima za bolnice u doba karantene. Odlično su se čuli zahvaljujući većem prostoru Doma sportova spram Tvornice što itekako ide u prilog slojevitoj glazbi njegova... Specifična repertoara. Ipak je to vedri metal koji više služi dizanju raspoloženja nego nabrijavanju.
Njegova je glazba uvijek imala neku vrstu katarze. Poseban je to doživljaj kad na koncertu uz tipično headbanganje vidite i valove – kako ruku, tako i znoja. Istina na volju, bilo je (pre)vruće, a Devy je to morao istaknuti svojim „odraslim“ humorom. Repertoar je bio odličan, osobito starije stvari njegove solo i SYL faze. Inače nije imao najbolje produkcijske uvjete pa ih je sad mogao izvesti u mnogo boljem izdanju. Neke stvari ipak nije mogao izvesti uživo – ni tehnički, a bome ni logistički – ali se bome potrudio da i dalje zvuče fantastično, osobito početna uvodne „Failure“ i „Kingdom“ te kasnija „March of the Poozers“. Nije lud da dovede zbor i orkestar samo radi nekoliko pjesama. Barem ne toliko. Početak koncerta je bio taman. Bio je odlično raspoložen, a najradije je htio ostati doma i preskočiti koncert. Imam samo dva prigovora. Bilo je prekratko i na nekoliko je pjesama bio pretih u miksu, osobito na posljednjoj „More!“. Do idućeg koncerta stignu popraviti.
Tonski kiks prebacio se i na početak DT-ova „The Alien“ koji je zvučao pomalo šuplje. Sva sreća da su brzo popravili tonove, a i da je LaBrie popravio svoj glas. Uletio je poprilično nespretno pa je zvučao vrlo nesigurno i slabo. Popravio se na „6:00“ gdje je već zvučao čvršće. No, ipak se nisam mogao oteti dojmu da mu je sve teže pjevati zahtjevnije dijelove te bi se sukladno tomu morao vokalno prilagoditi. Moram priznati, zna odraditi manje zahtjevne dijelove kao na „Endless Sacrifice“, no na „Bridges in the Sky“ i sličnima ipak pokazuje ograničenje. Jebiga, kad nemaš ništa drugima za prigovoriti, moraš najslabijoj karici. Ostatak benda nije imao takvih problema. Čak se i bas čuo, no nisam se na njega previše fokusirao da me ne uhvati depra što neću nikad tako zvučati. Mogu bome reći da su nove stvari zvučale mnogo bolje i življe nego na albumu. Zvuk je općenito bio odličan. Ako me pamćenje služi, na zadnjem koncertu u Ciboni nedostajalo je definicije i jasnoće. Ovaj su put imali mnogo uravnoteženiji zvuk koji nije bio zagušen niskim tonovima.
Osim očitih singlova s novog albuma, bilo je i nekoliko iznenađenja koja nisam očekivao. Među ostalim, već spomenuti „Endless Sacrifice“ te „About to Crash“. Dobro je čuti raznolikost u materijalu, a ne samo najpoznatije stvari. Ok, kad je riječ o progresivi, „najpoznatije“ i nije neko mjerilo pa sve može proći. U tome jest čar. Možete izvesti (skoro) bilo što i fanovima neće smetati. Osobito „The Count of Tuscany“ čiji uvod naprosto treba čuti uživo. Još k tome je bio i bis, i to cijeli. Nisam imao nikakav prigovor, a bome nije ni ostatak publike.
Sve u svemu je bio odličan doživljaj. Bilo je nekoliko problema, no više manje su brzo izglađeni. Možda i bolje da koncert nije trajao 4h. Sumnjam da bismo to preživjeli. Neka ostave nešto i za idući put. Po mogućnosti bez karantene.