photo: Let 3, credit: zg_crnjak
Brundanje – Craft, Rock & Street Food festival iliti dva dana pozitivne energije punokrvnoga iskonskoga rock'n'rolla
06.07.2024. 20:25
Pivovara Medvedgrad ove je godine u svom dvorištu u Huzjanovoj odlučila proslaviti 30. rođendan dvodnevnim rock festivalom 5. i 6. srpnja. Ovaj je koncept nastavak uspješne proslave 25. rođendana Pivovare 2019. godine, koji je kulminirao koncertom Hladnoga piva. Nastavak je uslijedio prošle godine kada su nastupili BluVinil, Jonathan, Kojoti i Letu Štuke, koji su zajedničkim snagama rasplesali sve prisutne i dati sve od sebe da se ovo događanje zapamti po ludoj svirci i odličnoj atmosferi.
Ovogodišnji festival postao je dvodnevni okupljajući najjače aktere koji su obilježili hrvatsku rock scenu, s čijem se glazbom isprepliću bogati izbor craft piva i kvalitetni street food, pružajući čisti hedonizam za sva osjetila. Može li bolje?
Pod pozitivnim dojmom prošlogodišnjega Brundanja i sama sam odlučila saznati može li. Kada u jednoj večeri imate lineup koji čine Jonathan, Goran Bare i Majke i Let 3 nema mjesta dvojbi hoćete li se upustiti uživanje u životnim nasladama koje festival obećava. Iako je i ove godine bio organiziran obilazak Pivovare, koji svima preporučam, kako sam je obišla prošle godine, ovaj put odlučila sam se odmah po dolasku baciti u glazbene ralje držeći se najavljene satnice.
Došavši netom prije 20 h dočekalo me dobrano ispunjeno dvorište Pivovare s ekipom svih dobnih uzrasta koja se zagrijavala degustirajući bogatu ponudu ića i pića nestrpljivo iščekujući nastup prvih izvođača.
Stage je u odnosu na prošlu godinu bio okrenut smješten na sjevernu stranu dvorišta, što je povećalo prostor za publiku, iako gužvu na šankovima, koji su se nizali s njegove lijeve i desne strane, nije bilo moguće izbjeći jer tko bi odolio izboru od 12 vrsti piva i to sve po cijeni od 3 eura!
photo: Let 3, credit: zg_crnjak
Oboružana potrebnim nektrom u ruci iskoristila sam početnu sramežljivost publike i u prvom redu dočekala nastup svojih trenutno najdražih Riječana – Jonathana, koji su počeli s desetak minuta zakašnjenja. U najavi su Jonathane nazvali „zagrijavanjem“, no oni su bend koji zagrije i grije čim stupi na stage. Bez zadrške su započeli publici pružati uživanje u već poznatim i provjerenim hitovima, prožetim ponekom stvari s novoga ovogodišnjega albuma „Everyone Else Is OK“ te su se nizali Maggie, Seasons, Coming on Hard, a na Who lies to whom u pjevanju im se pridružila i publika koju su, uz već prepoznatljive i stalne fanove banda, činila šarolika lica svih uzrasta. Naravno da su u prvim redovima, kako je to već uobičajeno na njihovim koncertima, prevladavale pripadnice ljepšega spola. Badurinina žestina plesa nikoga nije mogla ostaviti nepomičnim te smo svi bili nošeni jačinom i snagom glazbe i teksta koji samo na svoj prepoznatljiv način Jonathani mogu priuštiti. Njegove prepoznatljive crvene cipele, koje godinama ne posustaju, i ovaj put su bile energične i žestoke, te su letjele zajedno s njime po bini te sam se zapitala postoji li na hrvatskoj sceni karizmatičniji frontman banda, koji je svojom eksplozivnom snagom u stanju nositi stage. Izmjenjivale su se stare stvari, kao i one s novoga albuma, sve prihvaćene s jednakim oduševljenjem, a ruke publike njihale su se u zanosu. Ni pogrešan start Try To Get Even i Radetova zamolba da se krene ponovno nije umanjilo snagu te (meni omiljene njihove) stvari uz koju je uslijedilo skakanje publike, dok se singl Darling s novoga albuma pokazao iznimno dobro prihvaćenim te je ostvario ono što i sama stvar poručuje ˗ ostvario bliskost banda i publike, kojoj se Badurina neprekidno zahvaljivao. Sat vremena munjevito je proletjelo, no kako to već kod Jonathana biva, publika je uspješno dovedena do ekstaze. Izvrstan koncert nabijen žestokom energijom i popraćen oduševljenim popratnim pjevanjem publike, po meni je bio prekratak za sve ono što su Jonathani u stanju pružiti. Posebice jer je očekivani bis, na koji je pozivala publika, koja se već okupila u popriličnom broju, izostao (pretpostavljam najavljene satnice radi). No kako je Badurina u nekom trenu rekao: „Poslije Majke pa Let 3 pa gdje ćeš bolje“.
photo: Jonathan, credit: zg_crnjak
Na nastavak se nije moralo dugo čekati. Uslijedili su Goran Bare i Majke. I nova doza publike, koja se samo povećavala, kao i pozitivna energija koja se širila pretvarajući dotadašnje neznance u ugodne sugovornike. Bare nas uvijek može iznenaditi te smo se svi međusobno propitivali hoće li se stvari „krivo poklopiti“ kao prvi dan koncerta u Vintageu u veljači ove godine ili pak „spektakularno“ kao u prosincu prošle godine u Areni. Koncert je počeo polako s Rođen za suze i Ljubav krvari, postupno gradeći atmosferu do totalnog zagrijavanja. Bare istodobno razvijao interakciju s publikom, što svojim pričama, što svojim plesom. Iako sam u početku bila skeptična kako će se stvari razvijati, posebice pričajući nešto bubi koja mu je sletjela na tekstove, ubrzo me razuvjerio transformirajući se u onoga Bareta, kojega se sjećam još iz Jabuke, gdje su davnih 1990-ih Majke nastupale s Let 3. Krvarim od dosade i Fantastična vatra nosile su ushićenu publiku u trans, a Odvedi me pjevali smo jednoglasno zajedno s njim. Depresiju je najavio kao tužnu pjesmu koju posvećuje svom omiljenom redatelju (ne bih htjela krivo citirati ime jer ga nismo razumjeli), koji je preminuo jer „depresija pa droga i zatvori se krug“, pojasnio je Bare. U nizanje hitova uveli su nas Mršavi pas, Skarabej i Put ka sreći, dok nas je prije izvedbe Budi ponosan podučavao kako otpjevati „hvala“ i „hej hej hej“, a lavinu energije koja se zakotrljala bilo je nemoguće ugasiti. Teške boje, Vrijeme je da se krene, Mene ne zanima, Ja sam budućnost odnijele su nas u vremena Majki na vrhuncu slave, dok je Bare mikrofon povremeno prepuštao publici te su se stihovi tekstova Majki iz svih grla orili dvorištem Pivovare, a vjerujem i cijeloga Podsuseda. Ovaj put bis i pozivanje publike nazad na stage nije bilo moguće izbjeći (što se taman pogodila sa satnicom) te su uslijedile A ti još plačeš i Noćas prelazim rijeku, koja je bila veličanstveni završetak savršenoga koncerta rock legendi, čije vrijeme nije stalo onih 1990-ih, već nastavljaju krojiti budućnost hrvatske glazbe. Ili da samo citiram stih zadnje odsvirane stvari: „Zauvijek“.
photo: Bare i Majke, credit: zg_crnjak
Za riječke Let 3, koje ubrajam svoje druge najdraže ili bolje rečeno „starije“ najdraže Riječane, uvod nije potreban. Uvod nije imalo niti njihovo stupanje na stage, na kojem su krenuli „drito u glavu“ s Dramom, ne dopuštajući da euforija koju je učinio Bare splasnu. Energija publika i benda bila je na vrhuncu i međusobno se izmjenjivala prožeta hitovima koje su donosili Vjeran pas i Kontinentio. Uglađena gospoda iz Let 3, povremeno praćena s bass sekcijom Igora Pavlice i ekipe, sirovo nam je demonstrirala repertoar najvećih hitova, koje su stvorili u protekla tri desetljeća, dajući im status kultnoga benda. Podržali su ih i članovi Jonathana koji su izašli iz backstagea uživajući u izvedbi svojih sugrađana te se istodobno fotografirajući s obožavateljima.
photo: Let 3, credit: zg_crnjak
Nizali su se Dijete u vremenu, čiji je refren publika zborski pjevala, Sokol, na kojem su ruke svih nazočnih bile u zraku ne dolazeći do daha pjevajući stihove „Pjevaj mi pjevaj, pjevaj sokole“, Omađijaj me, Izgubljeni, uz koju je sa stagea bacano perje, dok su Riječke pičke i skandiranje „rije-čke pi-čke, rije-čke pi-čke“ ostavljalo dojam kao da smo na stadionu podržavajući omiljeni nam klub. Uslijedio je bis na kojem su se članovi benda, obučeni u svjetlucave ljubičaste odore, na sveopće oduševljenje izveli Mamu ŠČ, nakon koje je publika a capella otpjevala „Imaš dobar parfem, Io sono je t’aime“ i „Ljubi, ljubi, ljubi, ljubi me, volim, volim, volim, volim te“ Profesora Jakova, a ponovna izvedba Sokola držala nas je u stanju opijenosti. Iako se publika lagano počela razilaziti na kraju prvoga bisa, najjači obožavatelji benda ustrajno su tražili još. Prle je stoga s nama podijelio svoj plan kako koncert završiti u velikom prasku – svirajući Drogu, koju će prekinuti s Naftom, a za sam kraj, kako je sam rekao, „grand final sa Sam u vodi“. Naravno da se publika složila s prijedlogom na što je dobila kompliment riječima: „Lijepo. Svi ste manje-više ovdje punoljetni, a ako i niste imate IQ neki. Da nemate, ne bi bili ovdje večeras“. Obećani završni dio Prlja je izveo u potkošulji i gaćicama, pozivajući da se ruke dignu u zrak, a i Mrlja je pokazivao „šarmantne“ šljokičave roze gaćice ispod uniforme. Grand finale nije izostao psihodeličnom trinaest minutnom izvedbom Sam u vodi, kojom već tradicionalno završavaju koncerte. Nakon gotovo dva i pol sata svirke koncertni spektakl koji su nam priredili Let 3, konstantno održavajući frenetični nivo energije i atmosferu posvemašnjeg raspašoja priveo se kraju ostavljajući nas sa osmjesima na licima.
photo: Let 3, credit: zg_crnjak
Sinoć smo imali prilike uživati u šest sati bogato ispunjenje ljetne rock večeri, kakvu Zagreb i zaslužuje. Nastavak slijedi večeras – drugi dan Brundanja ugostit će Savršene marginalce, Kojote, Juru Stublića & Film te Pips Chips & Videoclipsa te ga ne propustite jer vas neće ostaviti ravnodušnima.
