Exit 2.0 - dan drugi - napokon heavy metal, nostalgija stare i neiskustvo nove generacije glazbenih zvijezda
10.07.2021. 13:40
Dan drugi, prema vremenskim prilikama nešto lakši od prethodnog, no izgleda kao da na tvrđavi nikada nije bilo vrelije. Festival je zasjao punim sjajem, euforija se osjetila u zraku dok se rijeka posjetitelja slijevala od pozornice do pozornice, jer, na Exitu za svakog ponešto.
Budući da je festivalski program velikim dijelom orijentiran ka elektroničkoj glazbi, heavy metal, žanr na višegodišnjoj samrti, ipak uvijek dobije priliku na glavnoj pozornici. Ove je godine Explosive manja i siromašnija nego ikad, no, ne zbog generalno nepovoljne situacije popularnosti žanra, već (vjerojatno) logističkih pandemijskih prepreka u kojima je veoma zahtjevno dovesti neki konkretan inozemni bend s opremom većom od jednog laptopa.
Ovih dana na Exitu se piše povijest, a o povijesti pjeva švedski bend Sabaton koji je izazvao opće oduševljenje ljubitelja tradicionalnog gitarističkog i žešćeg zvuka koji su ispunili prostor ispred glavne pozornice. Radi se o veoma čudnom bendu, kvalitetnom unutar svog žanra i s velikom, velikom hordom zagriženih i iznadprosječno odanih fanova, ali s rubnom povijesnom tematikom koju prilagođavaju državi u kojoj se nalaze. Forsiranje ratne tematike očito ih je učinilo toliko odlučnima i hrabrima da ni u ovim pandemijskim uvjetima nisu odustali od prepoznatljive scenografije - tenka na pozornici. Na festivalu koji širi mir, ljubav i pruža sigurno utočište od svih trenutnih problema vanjskog svijeta, tako su se čvrsto redale pjesme o značajnim povijesnim bitkama, uz posebno emotivno veličanje događaja iz srpske povijesti. Ovaj bend je, po mom mišljenju, općenito prilično neukusan, jer na njihovim nastupima balade o holokaustu publika pjeva jednakom strašću kao pjesme Miše Kovača, premda im se s tehničke strane nema puno toga za prigovoriti. Napravili su konkretan show, pravi spektakl koji je izazvao oduševljenje i protresao sve koji su se tamo našli. Novonormalna situacija dovela ih je do razine headlinera, dok bi u staronormalnoj situaciji vjerojatno usputno nastupili na Explosive pozornici. Lijepo je čuti distorziju gitare, živu glazbu praćenu pirotehnikom na glavnoj pozornici koja uistinu ima fantastičan produkcijski kapacitet za ovako nešto i generalno sadržaja ovog žanra na festivalu nedostaje, no političko-povijesnu tematika nekako je ipak mrvicu preteška za trenutnu situaciju u kojoj svi težimo apsolutnoj bezbrižnosti.
Glazbena bezbrižnost bi također trebala imati svoje granice, što je bilo očito kod ekipe popularne diskografske kuće Bassivity koji su dobili priliku života - Tyga, jedan od headlinera festivala otkazao je svoj nastup, stoga su mlade nade regionalnog suvremenog hip hopa i r’n’b-a dobile priliku zasjati na impresivnoj glavnoj pozornici u sklopu showcase programa koji je na prošlom izdanju napravio veliki kaos na Fusion pozornici. Tijekom pandemijske 2020. eksponencijalno su povećali svoju popularnost u regiji te lansirali nekoliko veoma zanimljivih i fantastičnih izvođača koji u digitalnom formatu imaju ogromnu perspektivu, no uživo, situacija je u potpunosti drugačija. Njihov showcase princip funkcionira na način da svaki od izvođača izvede po tri pjesme, pa su se tako u sat vremena izredali Elon, Fox, Zoi, Brzo Trči Ljanmi, Rouzi, Bajko Felix, Bojana Vunturišević i Muha. Publika u prvim redovima sigurno ih je prepoznala po pojavi, no jako su se rijetki zapravo predstavili, jer, vjerojatno pretpostavljaju da je broj pregleda na YouTubeu jedini ekvivalent njihova značaja i popularnosti, gdje god nastupali. Najveće razočaranje programa bile su Zoi i Bojana Vunturišević, u koje se polagalo najviše nade i s velikim nestrpljenjem iščekivalo, jedne od trenutno najboljih i najperspektivnijih regionalnih izvođačica ovog žanra koje su u potpunosti pjevale na playback. Bojana ima već godine iskustva u glazbi i uistinu je nejasno i nevjerojatno zašto je odabrala playback kao opciju, što je u potpuna degradacija reputacije koji je stekla u regiji i talenta koji svakim novim izdanjem oduševljava slušatelje. Zoi se na pozornici ponašala potpuno neprimjereno, posebice za ovakvo mjesto i razinu produkcije. Osim kritičnog playbacka, često je vrištala u mikrofon što je izuzetno neugodno, moglo bi se reći i veoma nepristojno. Čemu onda ponovno otvaranje, kada je ovakav doživljaj glazbe jednak kao onaj iz u udobnosti vlastitog doma, samo s nešto više decibela? Misle li “zvijezde” najnovije generacije da je samo njihova pojava dovoljna da zapali mase koje će im se beskrajno diviti? Koliko god followera na Instagramu ili pretplatnika na YouTubeu imali, ništa ne može zamijeniti potpuni osjećaj i doživljaj glazbe uživo, što se itekako odrazilo na publiku koja je instinkitivno dala veoma mlak odgovor na njihov egoistični pristup u kojem poštovanje prema glazbi uopće ne postoji. Elon i Rouzi progovorili su (možda) koju riječ više od Zoi i Bojane, no ako je tako, onda reper i glazbenik danas uistinu može biti svatko. Eto, barem će im fotke za Instagram izgledati super. Jedini koji su iz te postave imali poštovanja prema mjestu, publici, ali i svome liku i djelu bili su Brzo Trči Ljanmi, Fox i Muha koji shvaćaju vrijednost i važnost nastupa uživo. I to je bilo itekako očito prema odzivu publike i atmosferi koju su stvorili. Oni su svoj posao jedini odradili sa stilom i na razini.
Kada biste pomislili da su godine iskustva mogući problem ovih izvođača, dolazi Muha, djevojka koja se tek prije nekoliko mjeseci pojavila na regionalnoj sceni i sa samo jednim EP izdanjem apsolutno izdominirana Exit festivalom. Prije showcasea nastupila je na Gang Stageu ispred kojeg je okupila zavidan broj slušatelja i jednostavno razvalila. Beskompromisna je, odlučna, samouvjerena, u potpunosti kontrolira situaciju. Odlična je stage persona, žestoka i posebna, prepoznatljiva i jedinstvena, nevjerojatno zarazne energije prepune strasti, žara i entuzijazma. Njene pjesme bombastično zvuče uživo, predstavila je i jednu novu koja bi uskoro mogla postati veliki hit ovog žanra. Uistinu je impresivna, uz pratnju vrhunskog sarajevskog producenta i DJ-a Toshi Domaćina, jednog od ponajboljih iz svoje generacije, napravila je spektakl na obje pozornice, a za stati ispred tisuće gledatelja na glavnoj pozornici na samom početku karijere potrebna je velika hrabrost i unutarnja snaga, a njoj toga nikako ne nedostaje. Tamniji vokal veoma ugodnog karaktera uz izvrsne vokalne sposobnosti dokazali su kako se radi o trenutno najboljoj glazbenici ovog žanra u regiji, s enormnim inozemnim potencijalom. Ambicije joj ne nedostaje, žari i pali gdje god se pojavi, a sinoć je zapalila sve pred sobom, nadmašila sve kolegice koje bi od nje trebale puno toga naučiti, pa čak i “velika” Senidah.
Za to vrijeme na Fusion pozornici jedna zanimljiva fuzija sevdaha - Amira Medunjanin prvi puta na Exit Festivalu. Okupila je uistinu veliki broj zainteresiranih slušatelja ispred pozornice koji su istinski uživali u dubokim emocijama karakterističnim za njen opus i nastupe uživo. Kvaliteta i profinjenost uz sevdah koji je bio pun pogodak. Odlična zabava "stare škole" nastavila se uz domaće heroje Atheist Rap i Gobline koji su izazvali opće oduševljenje i već tradicionalan kaos jer se ispred Fusiona za vrijeme njihova nastupa tražilo mjesto više. Bezvremenski hitovi koji su oblikovali i odgojili generacije zvuče uvijek svježe i energično dok je zvuk distorziranih riffova istinski nostalgični lijek za dušu.
Svakako valja istaknuti i nastup mlade trap zvijezde Ognjena, pop zvijezde u usponu Ivana Jegdića te punk rockera Keni nije mrtav. Na Fusionu završila je u gasu s uvijek posebnim i popularnim Foxom i Surrealom s kojima nema zezancije, na Mainu je atmosferu podigla Lady Lee dok su Dance Arenu tresli provjereni Paul Kalkbrenner i Maceo Plex.
Dan treći, idemo.
