Dark Tranquillity ili Još jedan (uspješan) posjet melodeatha
06.04.2018. 20:25
Strpljenje je vrlina. Dok neki izvođači odluče napraviti koncert na ovim prostorima svake druge godine – a ponekad i svake – na neke moramo čekati i po pola desetljeća. Tako je bilo i sa Dark Tranquillityjem. Uz dodatno pojačanje bendova poput GHIDRAH, Vinegar Hill i Equilibrium, priredili su nam dugo očekivani povratak jednih od pionira melodične death metal scene. I isplatio se.
Sve je krenulo relativno žestoko uz austrijski GHIDRAH. Zanimljive melodije pokretale su germansku mašineriju koja je uz pokoji prizvuk zloslutnosti obilježila početne trenutke večeru. U instrumente smo se mogli pouzdati, osobito u gitaru jer su nam dali svoj apsolutni maksimum. Vokal bi uz sve to možda mogao biti najslabiji faktor, čisto zato što nije imao istu razinu prisutnosti. Zato je komunikacija s publikom pomogla zaokružiti nastup kao izrazito ugodan.
Idući po redu bio je Vinegar Hill. Tradicionalniji po pristupu, fokusirali su se na snažne melodije gitara u kombinaciji s tragičnim vokalom, dok su bubnjevi pazili da sve ne postane „premekano“. Osjetio se znatan utjecaj skandinavske scene melodičnog metala unatoč nemelodičnom vokalu. Dodatan začin njihovom repertoaru bila jest sporadična upotreba tekstura klavijature koja ih je izdvojila od prošlog nastupa. Što su više odmicali njihove pjesme, materijal je postajao sve dinamičniji te vrlo dobro išao uz njihovu prihvaćenost te večeri.
Treći po redu nastupio je Equilibrium. Od teških rifova i blagog folka stvorili su kombinaciju glazbe koja se sručila nad glave sad već popunjenog Boogalooa. Koliko god je tutnjava odjekivala cijelim prostorom, sigurno nije pripremila publiku na iznenadnu kombinaciju black metala i melodija 80-ih. Ubrzo su nas obasuli i folk metalom koji je odisao neobičnom pozitivom. Ugodna promjena od prošlih izvođača kojom su udahnuli malo živosti u dvoranu. Osobito kad su potaknuli (kratkotrajni) zid smrti za dodatno uzdrmavanje publike koju su itekako zagrijali prije pojave hladnih Skandinavaca.
Glavna atrakcija večeri – Dark Tranquillity – započela je trešteći i pošteno prodrmala publiku svojim udjelom. Nastupu jednih od osnivača melodične death metal scene bi se jedino moglo zamjeriti na kvaliteti zvuka. Sve se dobro čulo, ali je nedostajalo niskih tonova, a sam zvuk bio je izrazito tanašan i na trenutke kreštav. S vremenom se poboljšao, ali ne do kraja. No to nimalo nije omelo u potpunom uživanju u njihovoj tehničkoj hladnoći. Prijam je bio i više nego topao, a i sam bend je bio dobro raspoložen u komunikaciji s publikom. A koliko ih neki vole, dovoljno govori to što su ih slušali dvije večeri zaredom. Bilo je tu svega. I novog i starog. Osjetila se jasna granica u staroj žestini i novijoj dozi blaže melodičnosti, ali ta mješavina nije ni po čemu utjecala na samu kvalitetu koncerta. Dapače, sve to je pridonijelo i više nego izvrsnom nastupu ispunjenom melodične tragičnosti. Agresija je bila bonus.
Uz 4 takva izvođača, tko bi se mogao požaliti? Da je tako češće, bilo bi još bolje. No, bitna je kvaliteta nego kvantiteta. Ovako se barem stignemo nabrijati do idućeg koncerta. Jer metala nikad dosta. Osobito skandinavskog.
