photo: Bambi Festival, credit: Berislav Matej Mikša
Bambi festival - dan prvi - tona testosterona, znoja i rokenrola
03.09.2021. 18:27
Dostava Zvuka odlučila je ovo ljeto okruniti još jednim novim festivalom neobičnoga imena – Bambi. Sinoć je održan prvi dan festivala, a budući da se Bambi održava od 2. do 4. rujna, publika će još dva dana moći uživati uz neke od najboljih bendova naše underground rock scene.
Line-up čine obiteljski bendovi Dostave Zvuka, a festival se smjestio na novoj open-air lokaciji kod Savskoga mosta koja se pokazala kao kul mjesto za evente ovakvoga tipa te ambijentalno upotpunila koncertnu atmosferu. Prvi dan – drito u glavu - line-up su činili Šiza, delapse, Daliborovo granje, Muscle Tribe of Danger and Excellence i Mašinko. Bila je to večer ispunjena hrpom testosterona, znoja i ponad svega – kvalitetne glazbe, i to od samoga početka. Bambi festival otvorila je Šiza, moćan i nabrijan koprivnički duo na bubnjevima i basu kojega čine Bruno Antolić i Marko Kuhar.
Šiza je napokon dobila priliku zagrebačkoj publici predstaviti svoj album prvijenac ''Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem'' te svojim inteligentnim i pobunjenički nastrojenim stihovima koji pogađaju žicu, kao oni u ''Suze sina oca razmetnog'', ''Skromnost nikad nije bila fer'' i ''Hvala, zavijam ipak sam'' dokazati da s njima nema šale, a da je punk stanje uma te da kao takav nikako nije mrtav. Iako ih je ''potrefilo'' prokletstvo da nastupaju prvi, dok je publika još bila u procesu skupljanja, svojim su glasnim i sirovim post-punk garažnim zvukom bili sjajna uvertira u to kako će večer izgledati. Unatoč tome što su na sceni samo njih dvojica, bas i bubanj, bili su nevjerojatno snažni i energični te su svom prvijencu pružili dostojno i dostojanstveno predstavljanje.
Nakon Šize, na stage je stigao delapse sa svojim bendom i na Bambi donio svoj mra(k)(čni) i atmosferični miks elektronike i live instrumenata sjajno uklopivši različite žanrove. delapse se ranije ovoga ljeta, točnije u srpnju, s bendom predstavio na Muzičkom bijenalu u Močvari, i to bolesno dobrim nastupom. Čini mi se da je u Močvari njegova muzika, zbog akustike klupskoga prostora i posebnosti atmosfere potpunoga mraka uz lightshow, ostvarila potpuni potencijal, ali ništa manje posebna nije bila ni sinoćnja izvedba na otvorenome. Osim s novog EP-a ''Omens'', izveli su i numere s EP-a ''Bricked'' objavljenoga 2017. godine, a osim Chrisa Iana, vokalno mu se pridružio i Domagoj Šimek izvevši ''Thunder'' i pokazavši još jednom kakva je zvijer na pozornici, iznimno profesionalan i legendaran, toliko da mu čak ni pad na leđa preko opreme nije uspio omesti izvedbu pjesme.
Nakon zalaska u mračno, dašak su psihodelije s nama podijelili post-rockeri Daliborovo granje. Svojim su eksperimantalnim i progresivnim zvukom i melodijama hipnotizirali publiku i transportirali nas na neka druga, divna mjesta. Kvaliteta je njihove glazbe i kreativnosti na svjetskoj razini, a osjetni su mnogobrojni utjecaji različitih žanrova i vrsta glazbe iz cijeloga svijeta koji su pred nas izneseni na neki nov i uistinu poseban način. Njihov je ''Hainin'' pravo remek-djelo progresivne post-rock glazbe, i nikako ih se ne može nazvati izdajnicima (''hainin'' u prijevodu s truskoga znači izdajnik) jer ispunjavaju sva očekivanja, i više od toga – pokazuju nam što to glazba jest i što ona može.
Razina je testosterona i količina prolivenoga znoja na Bambiju uskoro opako porasla jer su se na pozornicu popeli ponovno okupljeni Muscle Tribe of Danger and Excellence. Svoje su ponovno okupljanje nakon trogodišnje stanke već proslavili genijalnim koncertom u Vintageu, a sinoć su nastavili u svom vatrenom rasturačkom tonu i ponovno nadmašili sva očekivanja. Pokazali su se kao jednim od favorita publike koja je potpuno podivljala zbog činjenice da ponovno može uživo čuti omiljene pjesme poput ''Family'', ''Ode to the Shameless One'' i ''Lumberjack or Fisherman''. Žestoka rokačina, to je teški rokenrol, i to na svjetskoj razini. Muscle Tribe of Danger and Excellence uistinu jest opasan i izvrstan.
Prvu su večer zatvorile legende domaćega punka – Mašinko. Uvijek veseli i energični, potiču na ples i pjevanje svima već poznatih stihova uglas, a njihova ''Kako je Potjeh tražio rakiju'' može se smatrati himnom. Odama proletjeloj mladosti i ne toliko svijetloj sadašnjosti na svoj karakterističan način zbližavaju se s publikom i ne dopuštaju ravnodušnost. Već je prvi dan Bambija pokazao da su ovakvi događaji potrebni našoj sceni, da rokenrol živi i da je dobro, čuva se i pazi na sebe i dalje.
Voljela bih kad bi još više ljudi vidjelo kakvu nam glazbu daju neki divni ljudi i za što su sve sposobni, koliko nam se kvalitetnih i kreativnih izvođača nalazi pred nosom, a uporno ne dobivaju dovoljno kredita kojega itekako zaslužuju. Jedva čekam čuti i vidjeti što će nam ostatak izvođača priuštiti u sljedeća dva dana. Tako je bilo sinoć, a danas – isponovočetka!
