Balaševićev ringišpil za sve generacije!
27.12.2016. 19:52
Već sudeći po gužvi koja se oko 18:30 u velikoj mjeri stvarala oko zagrebačke Arene, ali i uzbuđenju koje se osjećalo u zraku, bilo je jasno da se u blizini sprema nešto posebno, nešto što se ne događa često. I uistinu, najdraži panonski mornar, čovjek iz provincije i naposljetku, simpatični djedica iz susjedstva, sinoć je u Zagrebu priredio koncert za pamćenje. More ljudi se polako slijevalo u Arenu, i kad smo se svi nekako „posložili“ i pronašli svoje mjesto u dvorani, bilo je vrijeme da cirkus krene sa svojom predstavom.
Ležerna i opuštena, Balaševićeva pojava na sceni izmamila je salve oduševljenja i pljeska, a od trenutka kad je pozdravio sve okupljene, čitava je dvorana disala kao jedno. Zdravlje, slavlje i srce lavlje, kako je to rekao Đorđe, bili su nit vodilja sinoćnjeg okupljanja.
Popraćen svojom mornaricom, legenda ovih prostora koncert je otvorila tamburicama i zezancijom, dok je ona prva „prava“, a ujedno i mnogima najdraža, bila „Lepa Protina kći“. Već na prve taktove ove balade bilo je teško suzdržati emocije, što kod onih njegovog godišta, što kod onih mnogostruko mlađih. Predstavivši svoje kolege zaslužne za instrumentalni dio, koji su tijekom koncerta iskazali svojim brojnim solažama i energijom koju donose na scenu, Balašević nas je polako vodio kroz svoj pozamašan opus, od onih pjesama koje su posljednji put svirane u Kutiji šibica poput „Mala vidra s Begeja“, preko onih za ženska srca poput „Ljerke“, „Marine“, „Anite“ i „Olivere“, od kojih je potonja izvedena u tamburaškom aranžmanu, a složno ju je od početka do kraja pjevalo oko 19 000 ljudi.
Čas veselje, čas tuga izmjenjivali su se u dvorani – veselili smo se za kartaškog majstora uz „Boža zvani Pub“, noge su zacupkale uz neizostavnu „Djevojka sa čardaš nogama“ i „Sve je otišlo u Honduras“, a kolektivno smo pustili pamet na pašu uz „Hej, haj, baš nas briga“. Ogromno oduševljenje izazvala je slavna „Ringišpil“ raznježivši publiku, a plesalo se i na „Sin jedinac“ i „Namćor“. No vjerujem da nisam jedina koja će uvijek nekako izabrati one tugaljivije i dirljivije, one s kojima će se svatko u jednom trenutku pronaći neku „svoju“. Među njima redale su se „Provincijalka“, „Ćaletova pjesma“ i „D-moll“, dok je najviše oduševljenja, ali i neke sreće pomiješane žalošću izazvala „Ne lomite mi bagrenje“, obilježena zagrljajima i suznim očima. Kao što kaže Đorđe, upravo je „Bagrenje“ jedna od onih koje bi se moglo shvatiti na razne načine i povezati uz brojne tematike, no prema njegovom naputku, nekako ju je najbolje prihvatiti kao jednu od najljepših ljubavnih balada s ovih prostora.
Svi znamo da Balašević nije „samo“ pjesnik i pjevač, gotovo bi ga se moglo okarakterizirati i kao komičara te ga je jednako zadovoljstvo slušati dok izvodi svoje najveće hitove, kao i dok objašnjava njihovo podrijetlo, kome su upućeni ili jednostavno svoje mišljenje o svijetu oko nas. Bilo je tu mnoštvo doskočica, od onih po pitanju bivše države – „svi znamo kako je to ispalo“, što o Splićanima, carinicima, ratom, a što o neiscrpnoj tematici - ljubavi. Opravdavši očekivanja, pogotovo onih koji su, poput mene, po prvi put imali priliku pohoditi jedan od njegovih nastupa, Balašević se pokazao kao pravi showmen, a publika je žedno upijala svaku njegovu šalu i priču.
Nakon više od tri sata koncert se polako već bližio kraju, a, iako nas je većina već bila umorna, publika je i dalje iščekivala neke od brojnih Balaševićevih hitova među kojima su sinoć nažalost izostale „Svirajte mi 'Jesen stiže, dunjo moja'“ i „Priča o Vasi Ladačkom“. No nadajmo se da će biti još prilika za te pjesme, jer je na samom početku koncerta Đorđe napomenuo kako bi bilo lijepo da se svake godine vidimo, baš na ovaj 26. prosinca.
Za sam kraj Balašević je ostavio pjesme „Slovenska“ i onu kojom se već tradicionalno završavaju njegovi koncerti – „Odlazi cirkus“. Bila je to jedna predivna večer, ispunjena ljubavlju, veseljem i srećom, ne samo u publici, već i na pozornici. Balašević je ovim koncertom još jednom dokazao zašto njegov lik i njegove pjesme imaju kultni status na našim prostorima, a držat ćemo ga za riječ i nadati se da ćemo sve ovo ponoviti i dogodine.
