Intervju

Dino Jelusić:

photo: Dino Jelusić, credit: Josip Marković

Dino Jelusić: "Samo treba živjeti život, raditi i ne čekati da sve padne s neba"

Jedna od najvećih glazbenih vijesti u Hrvatskoj prošle godine bila je ulazak Dine Jelusića u legendarni hard rock band Whitesnake. U međuvremenu je ovaj mladi multi instrumentalist inspirativne karijere i jedan od najboljih svjetskih vokala nastavio nizati brojne uspjehe, zanimljive projekte i suradnje, a na radost domaće publike objavio je i pjesmu na hrvatskom! Dino se trenutno nalazi na pripremama za početak turneje na koju kreće s Davidom Coverdaleom i ekipom, a neposredno prije njegovog odlaska dobili smo priliku za ovaj interesantni razgovor. Što nam je Dino otkrio saznajte u nastavku.

Prvo najočitije pitanje: Jesi li nervozan zbog turneje s Whitesnakeom ili ti je sve to već prešlo u naviku? Možeš li nam reći nešto više o svojoj ulozi?

Što je intervju ako nema očitih pitanja. :) Nisam nervozan, imam potpuno drukčiju ulogu nego inače i iskreno, paše mi to, radije bih to prihvatio nego mjesto pjevača u legendarnom bendu jer to jednostavno ne bi bilo to. Sviram klavijature i puno pjevam tijekom seta.

Tko je najviše utjecao na tvoj stil pjevanja? Soto mi je bio prva asocijacija, ali neću ti sad stavljati riječi u usta nabrajajući poznata imena.

Wow, nevjerojatno. Ne bi mi on nikad pao napamet jer ima potpuno drukčiji glas, ali i on sam kaže da ga ja podsjećam na mladog njega, tako da možda stvarno ima nešto u tome. Od rock pjevača definitivno Paul Rodgers, Coverdale, Gillen, Sammy Hagar i Dio. Od pop/funk/soul pjevača Prince, Tom Jones i Stevie Wonder. Od grunge, metal i altern pjevača Staley, Anselmo, Cornell, Dane, Allen, Blythe, Dickinson.

Je li nastup s Trans-Siberian Orchestra bio baš glavna prekretnica u tvojoj karijeri ili je bilo još nečeg iza kulisa? Da se to nije dogodilo, misliš li da bi te nešto drugo motiviralo?

To je otvorila puno vrata, ali da nisam ja – ja i da nisam sam stvarao poznanstva i pokazivao što znam, sve bi ostalo ''samo'' na TSO-u. Našao bih ja već način kako da se sazna za mene, vjerojatno isto kao što sam radio tijekom lockdowna.

Glazbena industrija i scena, općenito i u Hrvata. Što kod nje voliš, što ne, a za što te apsolutno boli briga? Bez takvog pitanja ne može.

Ne volim administraciju i ugovore. Volim stvarati, snimati i čuti finalni proizvod. Ne volim se čak ni brinuti oko socijalnih mreža, ali našao sam drukčiji, neortodoksan način kako zadržati više vrsta publike i ostati aktivan bez da se trgam i objavljujem pet puta dnevno. Apsolutno me boli briga za fancy stvari i pokazivanje u medijima. Iskreno, čak ne volim ni davati intervjue ako nemam nešto pametno za reći i ako me forsaju.

Možeš li nam reći malo više o singlu „Ti to dobro znaš“? Kad smo već kod novog materijala, ajde malo i o „War of the Worlds Pt. 2“. Planiraš li se više fokusirati na materijal na engleskom, hrvatskom ili podjednako?

Jedna simpatična, topla priča o našoj Vanesi za koju se premalo zna. Htio sam izdati pjesmu u Hrvatskoj ali da nema veze s ičim što se danas može čuti a da opet ne bude metalčina (kao što je War of the worlds pt 2) nego nešto gdje se vidi tko sam ali da mogu poslušati i ljudi koji slušaju radio. Nisam kalkulirao, da me ne shvatite krivo, ali znam da je puno drukčije pisati i pjevati na hrvatskom nego na engleskom. ''War of the worlds pt 2'' je bomba. Krenuti ćemo uskoro raditi na pt. 3 jer je Romeo presretan kako je sve ispalo. Imam puno background priča vezanih za ovaj album, ali to je više za kave nego za intervjue. Cinematic prog symphonic metal album at it's finest.

Ok, obojica volimo metal, no uvijek postoji nešto što zna živcirati, barem mene. Što bi ti rekao da su „mane“ žanra, obožavatelja i cijele supkulture? 

Fanovi tog žanra teško opraštaju išta izvan tog žanra. Sve ostalo što se  napravi a da nije u sklopu tog je za njih izdaja. A ja imam jedan život i jako puno stvari koje me zanimaju u muzici, tako da nisam sklon podilaženju određenim subkulturama i držanju u jednom žanru. Postane stvarno dosadno. Dobra pjesma je dobra pjesma.

Je li po tebi metal bolji u arenama ili ipak u manjim dvoranama i klubovima? Gubi li se što s većim prostorom? I ono najbitnije: Je li društveno prihvatljivo doći na Maidene u baby plavoj majici ili mora sve biti crno na crno na traper? 

Sve ima svoju čar. Arene su vrh jer je sve grandiozno i to je stvarno postignuće. Klubovi su više intimni i iskreno volim svirati klubove. Upravo sam sa Jelusickom napravio uspješnu klupsku turneju u Belgiji i Nizozemskoj. Bilo je VRH. Što se mene tiče, obleka nije bitna. To je nešto što te brine sa 15 godina i tad sudiš ljude i djeliš ih po subkulturama. Ako to nekog brine od 40 godina, taj ima ozbiljan problem.

Ima li nešto iz starijeg metala što ti nedostaje u novijem? Nešto što bi uveo ili češće čuo?

Metal danas je puno više technical, puno manje organski. Pjevači u metalu ili growlaju ili pjevaju jako sterilno, ravno. Kao midi fajlovi. To mi smeta. Volim moderni metal, volim stari metal, volim stvarno sve. U zadnje vrijeme slušam Jinjer, užasno teško probavljiva muzika jer je čudno strukturirana, ali jednom kad legne, stvarno legne. Tatiana Shmayluk je životinja. Volim Gojiru, Ghost, Mastodon. Dosta smo mi svi u bendu moderno orijentirani. Volimo ostati old school što se tiče osobnog pečata, ali sve nove stvari koje pišemo i stvaramo idu prema modernijem. Zamisli Peryphery sa gruvom Kings X-a i vokalom koji varira između blues rocka, rnb-a i metala. Eto.

Ima li nade za progresivu u nas? Bi li rekao da današnji progresivci imaju raznolikije stilove i inspiraciju ili ne? Progresivci koji pišu pop je za tebe da, možda? ili veliko NE?

Ne znam što znači ''u nas''... Isti ljudi koji slušaju Katatoniu, Dream Theater, Opeth, Tool, Symphony X, Porcupine Tree će slušati dobar prog, ali da će to postati veliko u Hrvatskoj – čisto sumnjam. Iako su danas prog i metal puno jači od rocka. Progresivci koji pišu pop – veliko da, jer će taj pop zvučati svježe. David Maxim Micić je odličan primjer.

Da se ne baviš metalom, koji bi žanr imao u „rezervi“? Ima li žanr koji te interesirao, ali o njemu nikad nisi ozbiljnije razmišljao niti se imao prilike okušati?

Ja i dalje muziku koju radim smatram nekim hibridom Rock-a, Blues Rock-a, Heavy Metal-a s okusom Prog-a. Tako da zadovoljim puno toga. Volio bi složiti neki luđački Funk bend na steroidima s brass sekcijom.

Da možeš birati, s kim bi najradije odradio duet? Živ, mrtav. Nije bitno. Bi to bio muški vokal ili ženski?

S Jessie J. Tako da bude totalno ludo i nepredvidivo.

„Ti si moja prva ljubav“ u novom aranžmanu? Ili je to dio prošlosti i tamo ostaje? Možeš li se sad zamisliti u popu? 

Ne znam koliko to smisla ima. Svirali smo ju u žešćem aranžmanu puno puta, ali sad da bi to ponovno snimio... Ne znam. Sljedeće godine će biti 20 godina, možda je tad vrijeme haha. Ako je dobar pop, mogu, naravno. U Hrvatskom popu, nikako.

Kojim bi bendovima nemetalce potaknuo na slušanje? Po mogućnosti nešto što šira populacija vjerojatno nije čula.

Porcupine Tree, King's X, Skid Row, Temple Of The Dog, Ghost je možda najprihvatljiviji.

Neka motivacijska za kraj ili vrijeme za fajrunt? 

Ma fajrunt! Samo treba živjeti život i raditi i ne čekati da sve padne s neba.

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."