Tako je govorio Mamut: „Nihilist“ kao portret stvarnosti
28.11.2021. 20:51
Nihilizam nije strana pojava u metalu, ali rijetko koji izvođač ga je znao pravilno artikulirati. Solidan broj njih je samo citirao Nieztschea izvan konteksta i tonuo u bezličnu mizantropiju, ne postajući ništa više od napornih edgelorda. Kod Mamuta to nije slučaj. Oni svoj bijes artikuliraju jasno, glasno precizno, popraćeni olujom distorzije, a njihove mete imaju lica i naličja i svi ih zapravo znamo, ali ih se iz nekog razloga bojimo i pravimo da ne postoje.
Riječki bend Mamut objavio je debi album naziva „Nihilist“. Baš kao i prethistorijska životinja po kojoj je bend nazvan, ovaj album gazi sve pred sobom. Gotovo je nevjerojatno da se radi o prvom albumu jer zvuči iznimno zrelo na svim razinama. Žanrovski bi ga se moglo okarakterizirati kao alternative metal, sličan recimo Gojiri. Pun je dobrih riffova, i breakdowna, a i tekstovi su dobro i promišljeno napisani.
Prva pjesma „Nihilist“ odličan je uvod u album i zvukovno i tematski. Osim što predstavlja osnove nihilizma, ona ju i primjenjuje na život u našem podneblju kako bi se obračunala sa svim zlima koja su se razvila u našim močvarama nemorala. Pjesmu (zapravo, cijeli album) krasi gotovo zapanjujuća količina iskrenosti i direktnosti. Nema skrivanja ni izmotavanja; Mamut ide ravno u srž. To i čista produkcija su razlozi zašto sve skupa zvuči svježe i uzbudljivo. Mamut ne želi kopirati svoje uzore, oni žele svoj put, svoj način. „Bogovi Instagrama“ obračunava se s materijalizmom i ispraznim traženjem zadovoljstva. Podrugljivi vokali Ive Jurčića i bass solo u breakdownu su dodatni šlag na tortu. Već je nakon dvije pjesme jasno da se radi o svirački odlično uigranoj ekipi. Cijenim kada je netko u stanju povezati beskompromisnu žestinu s pamtljivom melodijom. Takva je i „Kruna“, koja se može pohvaliti refrenom teškim nekoliko tona, ali koji ostaje u glavi sve dok ne siđete s uma.
Album se nastavlja disonantnom „Volja za moć“, koja se poigrava instrumentalnim kontrastom tišeg i glasnog te kontrastom u tekstu. Ti sukobi vrhunac doživljavaju na kraju u oluji groovea, u zvučnom zidu razorne snage, snage slične onoj koju posjeduje osoba koja je imala tu nesreću da je moć iskvari i sada je spremna gaziti preko leševa da dobije još moći. Na „Društvu mrtvih pjesnika“ čuje se odlična međuigra basa i bubnja, dok „Poluga“ ima i hip-hop elemenata, a krasi ju jedan od ponajboljih riffova albuma. Pjesma kulminira usklikom „Ovo je Hrvatska!“ Simpatično ga je čuti u pjesmi koja nije navijačka ili ne komodificira domoljublje. Veoma jednostavna, a učinkovita ironija. „Gozba“ ima odličan pred-refren i snažne riffove. Na albumu nema solaža, ali njihov nedostatak se ni ne osjeti. Ima dovoljno iznimno zanimljivih riffova koji bi mogli biti zanimljivi svakome koga zanimaju gitare. Jedan od ponajboljih je na „Snovolovki“, predzadnjoj pjesmi albuma. Ova mi je pjesma promijenila jedno osobno mišljenje, a to je da snovi nisu toliko bitni. Mamut poručuje da su snovi jedini svijet koji je neotuđivo naš. Hvala na tom materijalu za razmišljanje upakiranom u vrhunski instrumental. Album zatvara „Ateist“, koji gađa u srž ljudskog postojanja, a to je da smo dobri prema drugima jer želimo. Takvi smo oduvijek. Tako smo preživjeli i sagradili civilizaciju. U principu nam ne trebaju nikakvi bogovi da nam kažu kakvi trebamo biti.
To je devet pjesama ovog albuma. I nijedna nije viška. Nijedna nije filler kojeg se zaboravi nakon slušanja. Album je 32 minute duga lekcija iz filozofije (studiranje filozofije nije beskorisno!) osnažena mračnim, ali moćnim instrumentalima. Sve se poklapa. Zaokružena cjelina. Odlično.
„Nihilist“ je iskren i snažan iskaz pobune jedne generacije kojoj je budućnost ukradena prije rođenja. Bolna je to istina koju je teško, ali prijeko potrebno prihvatiti. Bijes je prirodna reakcija na nju. Ona, ako imamo sreće, započinje kao nekakav tinejdžerski bunt, a kasnije se razvije u punokrvnu svijest da nešto ipak ne štima. Dapače, mnogo toga ne štima. Svako obećanje koje su nam dali nije ispunjeno. Sve naše želje i potrebe komodificirane su i pretvorene u potragu za instant-zadovoljstvom. Konformizam je i više nego poželjan, a podivljali individualizam i nacionalizam nas samo udaljuju od svih oko nas i nas samih. Ukratko, svijet za koji smo rođeni ne postoji; možda nije ni postojao. Nezadovoljstvo koje Mamut iskazuje ujedno je i poziv na određenu vrstu neovisnosti. Nemoj pratiti utabane puteve koji očito vode nikamo: nađi svoj put, izgradi nešto svoje, pronađi pravog sebe.
Popis pjesama:
Nihilist
Bogovi Instagrama
Kruna*
Volja za moć*
Društvo mrtvih pjesnika
Poluga
Gozba
Snovolovka
Ateist
