Svemirkova Vanilija - Sinteza melankolične sanjivosti, nježnosti i slatkoće
07.02.2017. 14:15
Hrvatska glazbena nezavisna scena prošlog je tjedna darivana zanimljivim novitetima. Svemirkov prvi studijski album izlazi pod novopečenom glazbenom etiketom Više manje zauvijek koja svoj rad ujedno i započinje predstavljanjem ovoga prvijenca.
Više manje zauvijek jest nezavisna glazbena etiketa nastala u srpnju 2016. godine. Nastoji zadovoljiti i najprofinjenije slušateljstvo, te obrazovati ljude o važnosti glazbe opjevane na materinjem jeziku. Prosječan ljubitelj glazbe koji je iole privržen domaćoj sceni trebao bi okačiti u bookmarkse službenu stranicu ove etikete, jer doista je vrijedna praćenja i istraživanja alternativne strane Balkana. To zasigurno pokazuje i novoobjavljena Svemirkova "Vanilija" koja predstavlja simbiozu spojivo-nespojivih elemenata koji u konačnici tvore proizvod melankolično plesnih ritmova.
Svemirko jest Marko Vuković, čovjek koji stoji iza aliasa Kimekai i Nikonar. Sama ova činjenica inkognito glazbenog stvaranja predstavlja glazbenu raznovrsnost i privrženost mnogim podžanrovima u kojima je Marko očito vrlo sposoban djelovati, no ne može svaku posebnost svrstati pod jednim glazbenim imenom. I igrati istu ulogu. Istražite li ova imena, znat ćete o čemu pričam. Ovoga puta, pod aliasom Svemirka, Marko predstavlja prvijenac u formi ranjivog muškarca čiji su stihovi opjevani raznim vizualnim slikama u kombinaciji podžanrova poput synth wave-a, synth pop-a i psihodelično elektronskih elemenata tradicionalnijih prizvuka. "Vanilija" vokalno – instrumentalno podsjeća na pjesme benda Wild Nothing ili pak glazbenika Toro y Moi. Produkcija je također vrlo kvalitetna, a na trenutke je teško uopće i zamisliti da nešto ovakvog karaktera nastaje na našim područjima.
Album otvara "Žena od vanilije" riječima "Ženo od vanilije, čekam tebe da me spasiš pogledom što miluje, njime želim da me maziš" gdje autor s jedne strane vanilijom, koju personificira, uspoređuje s ženom za kojom žudi, a s druge predstavlja cjelokupni album u sintezi sanjivosti nježnosti i slatkoće (vanilije). "Miris grada" i "Sa svog balkona" pjesme su koje mogu biti savršena kulisa jednom ljetnom izlasku, u autu koji vozi praznim cestama užarenog asfalta. "Sjedim i pušim u nesuđenom gradu, sad znam što bilo je tad." i "Dok pijem pod okriljem mraka na uglu kod parka, ja tebi se nadam." – prikaz su melankoličnih vizualnih slika jednog macho muškarca koji očito napokon priznaje slaboću nad ženom. Nadalje, "Tajne svemira" već je odigrala ulogu hita ovog albuma. S razlogom. No, taj bih atribut rado prislonila i pjesmi "Intermisija" koja, bez vokala u pratnji syntha i sanjivih elemenata, ostavlja snažan utisak i savršeno iscrtava ime i pojam samog Svemirka. Pjesmu "Možda nisam dobar" Marko je izveo i prije izbacivanja albuma, pod aliasom Nikonara, i također slobodno može odnijeti titulu još jednog hita. Sve se vrti oko sličnih elemenata kojima dominira synth i specifične bas dionice praćene Markovim vokalom pomno sastavljenih tekstova tužnjikave atmosfere. Moglo bi se reći da je ovo klasična post modernistična nostalgija upakirana u mirišljavi paket s aromom vanilije. Doslovno i simbolično. Dizajn naslovnice, čiji je autor Jeremy Nealis, pažljivo skreće pažnju na boje i njihove forme koje kao baš takve, savršeno predstavljaju sveukupni sadržaj ovog štiva. Album je Vuković snimao, miksao i producirao sam, mastering je odradio Lionel Williams alias Vinyl Williams. Sve u svemu, jedno sofisticirano djelo. Čekamo ljeto i predstavljanje albuma!
Popis pjesama:
01. Žena od vanilije
02. Miris grada
03. Tajne svemira*
04. Na tvom zidu
05. Vrati mi se još jedanput
06. Intermisija*
07. Sa svog balkona*
08. Ja znam da nešto uzimam
09. Možda nisam dobar
*Top pjesme
