Siddharta se vraća korijenima?
16.07.2015. 10:18
Siddharta je ove godine proslavila dvadeset godina postojanja i djelovanja, što je u Zagrebu obilježeno majstorskim koncertom u Tvornici. Kako bi iznenadio i na neki način počastio svoje fanove, bend je tim povodom pripremio 20 pjesama, odnosno dva albuma simboličnih naziva "Infra" i "Ultra", od kojih je "Infra" već izašla, dok se "Ultra" očekuje krajem godine.
"Infra" je teško opisati i nakon nekoliko slušanja, ali jasno je da se ne radi o albumu prema kojemu se može biti ravnodušan. Na albumu se može naći sve, deset pjesama od kojih neke sjećaju na neka starija Siddhartina vremena, do onih koje iskušavaju nove terene... i upravo bi se zato mogao svidjeti fanovima, i onima koji su ih počeli slušati prije 15 ili koji će ih tek upoznati.
U album nas lagano uvodi pjesma "Dios", koja je istovremeno melodična i energična i, iako pjesmu osobno ne smatram jednom od najboljih na albumu, jako dobro nabrijava slušatelja i nutka ga da vidi što to još "Infra" nudi.
Sljedeće dvije stvari, vjerojatne su među onima čiji će pamtljivi lyricsi, kao i zarazna, doduše i djelomično pop melodija, brzo ući u uho. Prvenstveno se to odnosi na pjesmu "Do Konca", koja možda nije za najzagriženije fanove, već za šire mase, no daleko od toga da je to čini lošom. Treća je pjesma na albumu "Onna", čiji bi malo drugačiji štih s izraženijom instrumentalnom i elektroničkom notom, ali i žešćim ritmom općenito, mogli jako dobro rasplesati publiku na onim stadionskim koncertima kojima Siddharta itekako dobro vlada.
Prema fanovima najvjerojatnije najbolja pjesma na albumu, "Ledena", uspješno je najavila "Infra". Instrumentalno pjesmu nose pretežno klavijature, a njena me melodičnost, ali i lyrics poput "Ne morem stran od oči/Preveč boli/Ne morem stran od srca/Bojim se da bi šla" sjećaju na neke od Siddhartinih vječnih hitova ljubavne tematike poput "Samo edini". Vjerojatno se tome ne bi trebalo čuditi, s obzirom na to da je Tomi Meglič navodno izjavio da je pjesma istog godišta kao i bend, no jednostavno nije pronašla mjesto na starijim albumima.
"Preko Da Sedere", koja mi se unatoč potencijalu nekako utopila u albumu, dolazimo do pjesme "Phat Yuppie", vjerojatno najneobičnije pjesme na albumu, koja u svakom pogledu potpuno odmiče od ostalih s albuma. U isto vrijeme "Phat Yuppie" ima ostavlja onaj poznati mračni siddhartasti dojam, ali i odiše žestinom na koju se ne može mirovati.
Nakon pjesme "Diamanti" dolazimo do meni osobno najboljih pjesama na albumu, a to su "Love Love" i "Piknik". "Love Love" je jedna od onih pjesama koja bi se lako mogle uklopiti u ranije Siddhartine albume. U nastajanju pjesme sudjelovao je i zbor, koji se odlično slaže s Tomijevim vodstvom, a istovremeno pjesmi daje drugačiju notu.
Iako pjesma neobična imena "Piknik" možda djeluje kao proljetno – ljetni hit zbog "vročeg poletja" koje se spominje u lyricsima i lagane melodije koja ih prati, smatram da su članovi Siddharte kroz nju pokušali iskreno i na svoj način izraziti svoj stav o današnjem društvu te pozvati na to da se barem na kratko zaboravi međusobne sukobe i da svi jedni prema drugima budemo barem malo bolji.
Kao posljednju, Siddharta je na album uvrstila pjesmu "Gianna", koju će neki možda smatrati pomanjkanjem inspiracije ("Pot V X"), ali osobno je smatram melankoličnim izrazom poštovanja prema dobrim starim vremenima.
Nekolicina kritičara si je pri preslušavanju albuma postavila pitanje vraća li se Siddharta starim motivima spontano ili zbog želje za starom slavom. Odgovor na to ostavljam čitateljima, no osobno smatram da je taj povratak, čime god da je bio uzrokovan, i više nego dobrodošao.
Popis pjesama:
01. Dios
02. Do konca
03. Onna
04. Ledena
05. Da sedere
06. Phat yuppie
07. Diamanti
08. Love Love*
09. Piknik*
10. Gianna*
Top pjesme*
