Sax!-om zamirisao Afion i opio nas čudnovatim zvucima
28.04.2019. 10:35
(Ne)strpljivo smo uspjeli dočekati dva dana Afiona u Sax!-u i uputili se na prvi koncert, u petak.
Obično najbolje ispadne kada (bilo gdje) krenete bez pretjeranih očekivanja, ali teško je ne poželjeti brdo lijepih emocija kada je riječ o Afionu. Da su jedan od najznačajnijih bendova tradicijske/etno glazbe ovih prostora, dokazali su s preko 500 održanih koncerata diljem Europe unatrag 15 godina njihova postojanja i nominacijama oba izdana albuma za Porin.
Odlučili su održati koncert u šest sati popodne kako bi termin bio pristupačniji njihovim fanovima različitih generacija što je izuzetno nesebično (možda bolje reći empatično) zbog ljudi koji već imaju obitelji, nešto su stariji ili imaju neki treći razlog za spriječenost dolaska u kasnijim satima. Sax! se popunio upravo u mjeri da svirka ispuni najavu nešto intimnijeg karaktera. Pristigli su mladi, stariji, roditelji s malenom djecom, dečki i cure, prijatelji i obožavatelji - ljubitelji finog akustičnog etno zvuka, ispunjujućih emocija i krasnih tradicijskih stihova obnovljenih notom svjetskog zvuka, svježine i živosti.
Na stage se kao “predgrupa” popeo Tomislav Pletenac, vrlo simpatičan profesor etnologije i kulturne antropologije sa zagrebačkog Filozofskog Fakulteta, i počastio nas svojim zabavnim solo projektom “Kaj ve”. Prevodi pjesme Nicka Cavea na međimurski kajkavski (no koristi i Krležin “umjetni” kajkavski) i izvodi ih za klavijaturama uz dozu šarma i dramatičnosti. Profesor kroz pjesmu i svirku odlično prenosi emocije napetosti, ali i opuštenosti i humora - spretno dočarava radnju pojedine pjesme (pripovjedač je, ali i poeta kao i sam Cave).
Ovakav glazbenik mora biti dobar profesor. Njegov stil prisutne uveseljava odličnim kajkavskim u govoru/pripovjedačkim najavama pjesama i u glazbenom izričaju, stoga mu zahvaljujem na očuvanju i promicanju (također moje) kajkavštine. Čuli smo nekoliko stvari, od kojih su me najviše osvojile Vu ruke moje (Into my Arms) i Imbra Zbelavski (Henry Lee) s pojačanjem Lidije (vokalistice) i Danijela (na akustičnoj gitari) iz Afiona.
Da je zvuk čist i fin (kako i priliči Sax!-u), potvrdio je Afion kad je krenuo sa svojom svirkom. Njihov prepoznatljiv akustični zvuk i specifična smirujuća energija nabijena emocijom ljubavi zaorili su Sax!-om. Započeli su koncert setom pjesama nešto sporijeg i nježnijeg karaktera koji se zadržao otprilike do polovice nastupa. Na početku smo se raznježili uz Zvečer, a par pjesmi kasnije smo zapjevali Čula jesam s Lidijom i srećom na njenom licu.
Lidija Dokuzović jest vrlo karizmatična žena koja na stageu i stasom i glasom (p)ostavlja čvrst stav, te istovremeno svojom interpretacijom slušateljima prenosi emocije i mir. Užitak je slušati kako vješto i s lakoćom barata svojim jakim i punim glasom. Ostatak benda joj je ravnopravan pa tako svatko zajedničkom zvuku i energiji pridonosi podjednako. Danijel na gitari, Aleksandar na kavalu, Josip na basu i Nenad na perkusijama skladno stvaraju krasan akustični, ali sadržajan zvuk i oživljavaju tradicijske hrvatske, bosanske i makedonske, ali i druge pjesme.
Drugi set sastojao se od možda nešto bržih ritmova, pogodnijih za veselice, a kaval i djembe te njihove solaže pozivaju na ples. Lidija je čak, između ostalog, upitala publiku je li zvuk preglasan; njihov odnos, komunikacija i briga za publiku mi se sviđaju zato što su jednostavni i prije svega ljudi - što se osjeti. Nakon još nekoliko pjesama, odsvirali su i Slavuja i Alaj, Alaj, Jano, a koncert se lagano približo kraju, međutim nakon gromoglasnog pljeska, priredili su nam malo iznenađenje. Na pozornicu su ravno iz publike pozvali zbor zanimljiva naziva Domaćigosti koji pjeva pjesme s raznih krajeva svijeta s ciljem doprinosa raznolikosti hrvatskom društvu koji nas je spontano počastio jednom izvedbom. Afion je priču zaokružio Anadolkom koju su Lidija i Nenad prekrasno otpjevali u duetu (ili u triu s publikom ako ćemo tako) i njome smo se za ovu večer pozdravili.
Ovo je uistinu bio jedan ugodan, intimni koncert s daškom mira i pozitivnih emocija. Lijepo da nam Afion ponovno svira i nadamo se da će svirati još jako dugo. Lidija nam je tijekom večeri poručila da samo uživamo jer nikad ne znamo kad je kraj. Pa da, to je to. Poslušajte dragu Lidiju, volite (se) i smijte. Drugo uistinu nema smisla. I uvijek slušajte kvalitetnu muziku.
