Albumi

Radio Aktiv –

Radio Aktiv – "Stvarnost između reklama"

Proteklog proljeća još je jedan mladi bend pod okriljem Spone predstavio novo izdanje, a radi se o zagrebačko-pulskoj ekipi pod imenom Radio Aktiv. Nakon kvalitetnog prvog albuma "Grije nas isto sunce", koji nije ludo odjeknuo scenom, ali nije ni prošao neopaženo, porodili su nasljednika – "Stvarnost između reklama". Prvim albumom su ostavili dobar trag te se s radoznalošću očekivao ozbiljniji, zreliji album (u glazbenom i liričkom vidu), no dobili smo 13 iznenadno lakih pjesama.

Naime, njihova glazba uživo zvuči izvrsno, ali kada prihvatite da je sve jedna duga, vesela pjesma, prilično p(l)itka. Treba priložiti i kako se kompletni dojam penje za tri stepenice kada se radi o koncertnom izdanju, svojom energijom vješto brišu manjkavosti. No, idealna publika im postaju "curice", ali nažalost moderne curice rijetko padaju na dotične žanrove, morate biti kičasto patetični i(li) bar koju gitaru zamijeniti harmonikom. Tekstovi, kao takvi, su pomalo banalni, trude se napraviti zarazne refrene, ne bi li stvorili taj catchy efekt, što im i uspijeva jer satima kasnije "ne ne ne ne ne ne ne ne želi da prestane" svirati u glavi. Da ovo serviraju dečkići od 18 godina vjerojatno bi se malo drugačije gledalo na izdanje, no ovakav drugi album je gotovo neoprostiv kad imaš toliko glazbenog potencijala.

Album započinje nelošom, popastom "Isto sunce", muzički privlačnom, nešto laganijom od nastavka, dobra uvodnica na koju se nastavlja "Jure, žure" što su izbacili kao najavni singl albuma. Radi se o klasičnoj, zabavnoj ska poskočici kojoj refren prolazi samo zbog dobrih brass dionica. Slijedi nešto drugačija "Ne želim da prestane", s latino prizvucima, provjereno izvrsna uživo.

 

 

Ispada da mi je, kao velikoj ska obožavateljici, najzanimljivija točka albuma baš ona pjesma koja se najviše udaljila od navedenog pravca, koja je totalni pop hitić – radiofonična "Ovo nije san". Dotičnu je pojavom uljepšala Martina Geber Geby (Vikend-Revolucija, Brain Holidays), koja se svojim vokalom odlično uklopila uz ostatak benda. Prati ju izvrsna "Demolska (intermezzo)", instrumentalna, modernog ska zvuka stvorenog za dobru čagicu. Do kraja albuma se uglavnom ponavljaju slični taktovi i melodije, za istaknuti – "Ko  je ovdje lud? (Pjesma o pjesmi)", zabavan turbo ska, izuzevši opetovano ponavljanje stiha u refrenu. U "Pa-Pa" su se pokušali izvući kroz reggae zvuk, što nije ispalo loše, ali taj "pa-pa" me asocira na pucnjeve, a kao ekstremno miroljubivoj osobi bi mi bilo prihvatljivije od njihovog "pa-pa" pozdrava u refrenu. Zatvaraju u tugaljivom ozračju sa "Ostavimo trag" o kojoj sam naslov dovoljno govori.

Ključne riječi koje se vrte po glavi nakon preslušanog albuma su pitak, jednostavan, napadno catchy. Možemo pretpostavit da se žele približiti sceni te su iz tog razloga pucali na provjereno prolazne pjesme kojima mogu zadovoljiti nešto širu publiku, no čini se da su promašili obje mete. Možda bi trebali uvesti više solaža da se razbije konstantno forsiranje ska ritma koje dosadi na pola albuma. Tako se ponovo otvara pitanje o ciljanoj publici, koga bend zaista želi zaintrigirati ovim repertoarom. Radi se o veseloj, plesnoj glazbi, i svima je jasno da ne moraš biti maestro da bi ju skladao te baš zato iziskuje kakav zanimljiv začin. Stoga je u našoj regiji ska ipak zanimljiviji kada se naslanja na punk, reggae, world music...

 

 

Tekstualno očito žele pokriti socijalne teme, ali ska baš i nije stvoren za to. Ska je radost, sreća, ljubav. Ne možeš kroz te poletne taktove otpjevati "Danas boce se skupljaju ko značke, to znaju već i mačke iz kontejnera", a u analizu dotične rime ću probati izbjeći. Ispada da je ska u Hrvata stvoren za zafrkantske tekstove – vidljivo kod Postolara i Mjesnog odbora – i kao takav prolazi. Ovo jednostavno nije dobro. Nije. I meni je žao radi toga, ali smatram kreativnu kritiku korisniju od bezuvjetne potpore. Bend zasigurno ima puta pred sobom, ali na nekom od raskrižja su odabrali krivo skretanje, zaboravili doma učitati kartu, a potrošili mobilni internet. Ne znam gdje je zapelo i zašto. Bit ću hipster i citirati voljenog Kunderu za kraj, koji piše "Ćorsokak je mjesto mojih najboljih inspiracija", u nadi da momci iz Radio Aktiva dijele sklonosti s Milanom i da nas sljedeće izdanje čeka brzo i intrigantno.

Popis pjesama:

01. Isto sunce
02. Jure, žure
03. Ne želim da prestane
04. O onom što se događa
05. Stvarnost između reklama
06. Ovo nije san ( feat. Geby)*
07. Demolska*
08. Par minuta ljeta
09. Ko je ovdje lud?*
10. Pa-pa!
11. Nema straha
12. Pera i pištolji
13. Ostavimo trag

Top pjesme*

Andrea Kovač
Andrea Kovač

Zašto se ne bi drogirali happy endovima?