Elephant And The Moon
28.04.2014. 11:20
S Petrom Vranićem, mastermindom projekta/benda Elephant And The Moon, provela sam nekoliko sati u ćakuli tijekom koje smo pretresli razne teme, od izlazaka i muško-ženskih odnosa, preko kuhanja i vrtlarenja, do glazbe koja je za ovaj članak ipak najbitnija, iako bih spominjanjem drugih dijelova razgovora zasigurno pridonijela većoj čitanosti, no mi ne ciljamo na žutilo.
Počnimo stoga od Petrovih glazbenih početaka. Prvu je pjesmu napisao kako bi izrazio svoje pokajanje za nepodopštinu u kojoj je sudjelovao u osnovnoj školi, a prvu gitaru, „onu Konzumovu za 150 kuna“, poklonio mu je otac kada je imao trinaest godina. Prvi nastup je imao u kafiću Otok, kada je bio u grunge fazi, s 14-15 godina. Svirao je covere i neke svoje stvari koje je, kaže, cijela ekipa znala. „Sad kad su mi pjesme dobre više ih ne znaju, ali tad su znali sve napamet“, priča mi kroz smijeh. U međuvremenu je imao dva indie rock banda, a potom je uslijedila pauza od tri godine. Prvi nastup kao Elephant And The Moon, čiju glazbu opisuje kao „alko pop“, imao je u kafiću Retro u kojem je četvrtkom program Free Stage. „Zahvalan sam im što sam tada imao gdje svirati“, otvoreno mi kaže.
Naziv benda je referenca na britansku seriju Black Books u kojoj se jedan od likova napije i odluči napisati slikovnicu za djecu „Elephant and the Balloon“. S obzirom na temu njegovih pjesama, odlučio je nazvati svoj projekt „Elephant and the Moon“. „Moon je bio više offset slonu. Slon je slatki dio koji predstavlja emocije, a mjesec je zaštitnik noćnih ptica. Ja nisam baš osoba za dan, a kamoli za jutro.“
Krajem studenog prošle godine skupio je bend, ali s ozbiljnim radom su počeli tek u veljači. U bendu su Andreja Pančur (back vokal), Sven Vranko (bubnjevi) Mislav Vidaček (bas). Još bi htio dodati 2-3 člana, klavijaturista koji bi bio u stalnom postavu, a ostali za potrebe snimanja i nekih svirki. „Andreja sjajno pjeva i pokriva sve moje nedostatke, a dečki isto sviraju gitaru bolje od mene“, iskreno mi priča.
Na Bandcampu ima DIY snimke, osim dva singla. Što se profesionalnijeg snimanja tiče, ističe da su financije uvijek problem, no imaju ponudu jeftinije snimiti neke materijale, pa se nada da će oni biti objavljeni do ljeta. „To je dosta ljetna muzika. Tekstovi jesu čemerni, ali sve je neki kaos pijanstva, pa nema boljeg soundtracka za ljeto takvih stvari.“ Nove bendovske stvari, kaže, življe su od prethodnih. „Ja nisam u stanju biti iskreno sretan, tako da su lyricsi još uvijek čemerni.“ Za sebe kaže da je pisac koji se dohvatio gitare i zato su mu tekstovi glavna stvar. „Sad sam shvatio da bi ipak trebalo malo više uložiti u muziku, pa mi pjesme već imaju pet, a ne četiri akorda“, priča mi kroz smijeh.
Petar je sam svoj manager. „Ja sam si sve dogovorio u životu do sad. Naravno, menadžeri te uvijek mogu više pogurati no što to možeš sam, ali ja sam čisto zadovoljan dosadašnjim 'probijanjem'. Jasno mi je da u Hrvatskoj nikad neću biti Hladno pivo, ali ni ne ciljam na to, pa mi to ne pada teško.“
Svjestan je i toga da mu proboj otežava činjenica da, kao i neki drugi kolege kantautori, pjeva na engleskome jeziku. „Užasno mi je drago što je Dunja Ercegović [a.k.a. Lovely Quinces, op.a.] uspjela. Nije ni ona Hladno pivo, ali mi je jasno da nitko drugi od nas s kantautorske scene ne bi mogao rasprodati mali pogon Tvornice kao ona. Drago mi je da ona to može i da ćemo u budućnosti moći i mi ostali, uz malo sreće.“
Spomenuli smo i neke izvođače koje glazbeni kritičari opisuju kao nešto revolucionarno na hrvatskoj sceni, dok je zapravo takva glazba, kaže Petar, „u civiliziranom svijetu umrla negdje oko 2007. godine“. „S druge strane, posipam se pepelom. Ja ne sviram inventivnu muziku. To je muzika koja se čula već milijun puta i svi motivi iz lyricsa su se čuli već milijun puta.“
O kantautorskoj sceni kaže da mu je drago da su svi više-manje okupili prateće bendove što čini cijelu priču interesantnijom. „Naravno, ako voliš takvu muziku, bit će ti ju drago slušati i kada se izvodi samo uz pratnju gitare, ali mislim da je široj publici cijeli bend puno privlačniji, kao što se nakon mog bendovskog nastupa u Močvari najviše pričalo o pjesmama nastalima nakon što sam okupio bend.“
Petar Vranić nema potrebu za diskografima. „I prije sam prezirao diskografe, a sada pogotovo živimo u dobu u kojem ti diskografi mogu pomoći, ali ti ne pomažu. U ovim našim diskografima se ionako ne prolazim. Naravno, govoreći iz gledišta u kojem bi nas itko od njih htio. (smijeh) Danas diskografi ionako više ne plaćaju snimanje, nego snimanje plaćaš sam, pa ti diskografi vraćaju ukoliko se album dobro prodaje. Mogu si jednako tako sam platiti snimanje, pa uloženi novac vratiti od prodaje ulaznica za koncerte i same ploče.“
Osvrnuli smo se i na program Žedno uho u sklopu kojeg je nastupio kao predizvođač američkom gitaristu Williamu Tyleru. „Drago mi je da je Žedno uho preživjelo s obzirom na to da je i najdugovječniji klupski program i na to da je Mate Škugor napravio puno za hrvatsku glazbenu scenu. Da nije bilo njega, ne bih vidio skoro sve najdraže bendove.“
Na pitanje o glazbenim uzorima kaže da su mu The Smiths od tinejdžerskih dana najdraži bend „jer je Morrissey Isus“, potom The Clash, The Cure, a u zadnje vrijeme sluša The Gaslight Anthem, Wilco, The Menzingers, Centro-Matic, Lucero, Ryana Adamsa, Hot Water Music i Against Me! o čijem smo zadnjem albumu pisali i za koji Petar kaže da je „svaka pjesma obračun sa sobom, sa svijetom, s rock'n'rollom“. Spomen Against Me! i transformacije frontmana Toma Gabela u frontwoman Lauru Jane Grace odveo nas je i do teme „nesretnog referenduma“. „Potpuno podupirem prava LGBT zajednice i bio sam ponosan što me, nakon što sam i na svom privatnom profilu na Facebooku, kao i na stranici Slona, stavljao razne postove u tom smislu – nitko nije odlajkao“, priča mi Petar.
Kaže kako bi htio da se kantautorska scena ujedini, a ima želju snimiti album na kojem bi svaku pjesmu napisao s nekim drugim. Za sada mu je jedina takva suradnja na pjesmi „White Lilies“ s Dunjom Ercegović a.k.a. Lovely Quinces. Držim mu fige da ova ideja zaživi, da napreduje kao pjesnik, skladatelj i glazbenik i da što prije objavi makar kakav u studiju snimljen EP. Njegov rad ćemo zasigurno pratiti i dalje.
