Heilung ili Intrigantan proces liječenja
04.07.2019. 18:25
U moru raznorazne moderne i više-manje komercijalne glazbe, dobro dođe ponekad zaputiti se u prošlost i zamisliti se kako su stvari zvučale prije nastanka pojačala. Nakon što je Wardruna popularizirala glazbu vikinškog i općenito nordijsko-germanskog prizvuka, pojavio se niz bendova sličnog utjecaja. Među njima je i Heilung. Kako ne bi zvučali identično – a time i dosadno – treba se istaknuti. Potonjem je to itekako uspjelo.
Nakon eksplozivnog proboja s „LIFA“, uspješnim koncertom s Castlefesta, trebalo je punih 2 godine da dobijemo ovi uradak. Kao i prije, njihova je glazba vrlo raznolika, vukući utjecaje iz Željeznog i Vikinškog doba te je dodatno začinjena tibetsko-mongolskim pjevanjem i upotrebom oružja, odnosno životinjsko-ljudskih ostataka kao glazbala. Iako je već očito da se Heilung ne bavi „običnim“ nordijskim folkom, i dalje se pojavljuju elementi koji iznenade nespremnog slušatelja koji očekuje kopiju Wardrune. Ako zanemarimo singl „Norupo“, ostatak albuma posjeduje znatno eksperimentalniji zvuk. Ponavljajući ritam, suptilne ambijentalne melodije te čak povratak govorenih dijelova i poema koje, iako nerazumljive većini planeta, stvaraju atmosferu minulog, primitivnijeg doba.
Jedna od prednosti veće popularnosti jest u tome što su dobili i bolja sredstva za snimanje albuma. Produkcija je mnogo bolja nego na prvijencu „Ofnir“ koji je zvučao primitivno, ali na potpuno krivi način. Zvuk je kvalitetniji, ispunjeniji, ne zvuči golo kao prije. Potonje se znatno osjeti kad se čuje blago pucketanje vatre, škripa leda te raznorazni zvukovi prirode i bitaka. Čak i običan šapat, iskonski i surov, može glazbu nadopuniti zloslutnošću ili sjetnošću ako je snimljen kako treba, a sve to kako bi bend sukladno svojem imenu doveo slušatelja do katarze nakon mističnog i na trenutke uznemirujućeg putovanja. U slučaju „Futha“ takvo se iskustvo isplati doživjeti.
Album možda neće biti po svačijem ukusu jer nije dovoljno „komercijalnog“ zvuka, ali to uopće nije bitno. Ono što jest je osjećaj kad čujete nešto drukčije, ne nužno milozvučno, no svejedno vrlo interesantno. Treba malo vremena kako bi se naviknuli na neke uvrnutije dijelove albuma – osobito pred sam kraj – ali nakon prilagodbe sve će se posložiti na svoje mjesto. Uostalom, tko je rekao da proces liječenja mora biti ugodan?
POPIS PJESAMA:
Galgaldr
Norupo*
Othan*
Traust*
Vapnatak
Svanrand*
Elivagar
Elddansurin
Hamrer Hippyer
