Baroness i kraj kromatske konstante
01.07.2019. 09:18
Nekoliko godina, promjena i trauma poslije, Baroness nastavlja sa svojom mješavinom svega i svačeg koju bi se – ako patite na definicije – najlakše moglo nazvati psihodeličnim stoner metalom. Ili nečim sličnim. Tkogod pada na spojeve različitih glazbenih stilova neće biti razočaran jer „Gold & Grey“ je eklektičan kao i prijašnji albumi te čak i naslov odražava zvuk.
Nakon odlaska Adamsa, novo pojačanje došlo je u vidu Gine Gleason kojoj očito nije trebalo puno vremena da se uhoda u zvuk benda. Ako ste čuli prijašnje albume, znate što možete očekivati na novom uratku – bijesni tutanj metala, tragičan prizvuk te bučnog rocka. Vrlo mnogo bučnog rocka. Potonje nije samo stvar stila i žanra, nego i produkcije koja dodatno pojačava već zagušen zvuk. Iako bi neki tvrdili da to ide ruku pod ruku sa stoner rockom i sličnim žanrovima, malo dinamike i bolji miks dopustili bi glazbi da diše i da do izražaja dođu svi elementi, a ne samo oni najglasniji. No, pjesme su i dalje jasnije nego prijašnji uratci.
Glavna prednost ovog albuma u odnosu na prošle jest u tome što se vidi očit napredak. Dok su prvi albumi gacali mješavinom progresive i sludgea, postepeno su počeli dolaziti i elementi stoner rocka, alt rocka i drugih „rockova“. Pjesme su s vremenom napokon počele zvučati kao pjesme, a ne kao nakupina rifova i deranja uz pratnju bubnjeva. Osjeti se bolja struktura, melodije su istaknutije te je moguće vratiti se natrag albumu i prepoznati pojedinačne pjesme u cijelom košmaru. Naravno, album je i dalje upravo to, nakupina različitih stilova koji su Baizleyju pali na pamet. Unatoč broju pjesama, dobar dio su ustvari akustični i instrumentalni intermeci koji više služe kao prijelazi nego prave pjesme. Za razliku od „Yellow & Green“ mnogo su bolje uklopljene te ne zvuče suvišno. Idealno posluže kao predah od žešćih pjesama – osobito ako se uzme u obzir kvaliteta produkcije i nabijenost samog zvuka.
Baroness je nadmašio samoga sebe. Bez ikakve dvoumice mogu reći da je ovo njihov najbolji album. Prijašnji fanovi će biti oduševljeni, dok će pridošlicama ovo biti idealna polazišna točka. S „Gold & Grey“ se – navodno – završava dugogodišnja tradicija boja koja je bend pratila u stopu, stoga je dobro za vidjeti da je ovo istovremeno i njezin vrhunac. Ako ništa drugo, barem će daltonisti moći odahnuti.
Front Toward Enemy*
I'm Already Gone*
Seasons
Sevens
Tourniquet*
Anchor's Lament
Throw Me an Anchor*
I'd Do Anything
Blankets of Ash
Emmett – Radiating Light
Cold-Blooded Angels
Crooked Mile
Broken Halo
Can Oscura
Borderlines
Assault on East Falls
Pale Sun*
