Bili smo u Metropolitan Operi
28.05.2018. 10:54
Njujorška Metropolitan Opera jedna je od najvećih glazbenih kuća na svijetu, u svakom smislu te riječi.
Uz gotovo trideset opera koje svake godine postave na daske svakako su produkcijski ogromni. Važnije od toga, ugled koji uživaju u rangu je najpoznatijih svjetskih dvorana, poput Royal Albert Halla u Londonu, Musikvereina u Beču, ili La Scale u Milanu. Prilika za posjet jednoj takvoj instituciji ostaje u pamćenju cijeli život. Uz takvo iskustvo gotovo se teško koncentrirati na samu izvedbu jer ne možete ne primijetiti detalje poput nevjerojatno mekanog tepiha na ulasku u dvoranu, ili fascinantnih lustera koji se dižu prema stropu pred početak izvedbe. U Metropolitan Operi slušali smo jednog klasičnog i jednog modernog Stravinskog. Žar-ptica u koreografiji Alexeia Rathmanskog pokazala je svu raskoš koju jedna ovako velika kuća može pružiti. U nenadmašnoj kostimografiji briljirali su Christine Shevchenko u ulozi žar-ptice, te Thomas Forster u ulozi Ivana. Dirigent orkestra American Ballet Theatrea (ABT) David LaMarche baš i nije najpoznatije ime, ali ni to nije smetalo doživljaju jednog referentnog baleta. Drugi dio večeri bio je rezerviran za AfteRite, novi balet postavljen na glazbu Posvećenja proljeća (opet Stravinski). Autor je Wayne McGregor, jedan od najpoznatijih koreografa ovog stoljeća.
foto: Žar ptica (American Ballet Theatre), credit: Marty Sohl
Kao i obično s modernim baletima, potrebno je dublje razumijevanje teme da bi se zaista uživalo u djelu, ali ovacije publike na razini onih za Žar-pticu rekle su sve. Unatoč tome što u Lisinskom često možemo gledati izvedbe na svjetskoj razini, opet je fascinirajuće u nekom kultnom mjestu vidjeti nešto što možemo nazvati referentnim Na ovom portalu smo relativno nedavno pisali o iskustvima s kultnih modernih (Oslo Opera) ili tradicionalnih (bečki Karlskirche) mjesta. Ovo ljeto se opet vraćamo u Royal Albert Hall, a za sve ostale novosti ćete nas morati pratiti.
L.Š.
