Six Pack – naša priča u pet slika
11.12.2019. 12:47
"Ne mogu navesti točan broj dogodovština, putovanja i koncerata Six Packa, jer odavno smo izgubili brojeve. Pritom je svakako jako teško izabrati nekoliko omiljenih fotografija, s obzirom na to da se ovdje radi o priči koja traje 25 godina. Zato, evo mini kolaža koji bi možda ispričao više nego 25 foto albuma zajedno.", izjavio je Miki Radojević iz Six Packa, koji je za čitatelje Sound Report portala pripremio jedan zanimljivi i nostalgični specijal.
„Brankova soba“
Osnivač benda, Branko, do današnjeg dana skuplja sve plakate koncerata našeg benda i svakakve suvenire vezane za Six Pack. Ovo je njegova „momačka“ soba, fotka je iz 1996.
Volim ovu sliku jer me podsjeća na dane koji su bili „bend i samo bend“, na dane kada smo se svako popodne ovdje nalazili, razmjenjivali ideje, preslušavali sve što bi novo izašlo od muzike, na dane bezbrige. Ovaj bend i jest izgrađen na temelju druženja, iako mi nismo bili djeca iz iste zgrade. Muzika nas je učinila drugarima, a drugarstvo je stvaralo muziku.
„PAUK“ – Zagreb, prvi veliki samostalni koncert
Sjećam se ulaska u Pauk, sebe, u odnosu na klub, malog poput mrava s gitarom i svoje pomisli „bogte, ovo sve ovde je zbog nas!“
Nisam mogao vjerovati da jedan punk rock bend može napuniti toliku prostorčinu. Koncert je bio ludnica, mislim da su „Pasi“ bili predgrupa, a žao mi je što je fotka ovako loše rezulucije pa ne znam koliko možete da u donjem lijevom uglu vidite kordon redara koji se bori s ogradom i fan pitom.
„Netherlands Tour“
1998. Iako nije bio prvi put da sviramo izvan Srbije, dobili smo poziv za turneju u Nizozemskoj. Ravno 20 dana. Mislim da do nastanka ove fotografije nisam vjerovao da se to zaista događa. Ovo je slikano negdje usput, čini mi se u Mađarskoj. Tada je još bio aktualan onaj Schengen, pa smo putovali okolo, ali i to je ispalo super jer smo, ni krivi ni dužni, prošli kroz sve lijepe gradove susjednih zemalja.
Ovo sad čitaju i neke mlađe kolege, pretpostavljam. Zvuči li vam moguće da sada budete na kotačima 20 dana i skoro svakog dana svirate? Mi smo tad imali po 24–25 godina, pa ti vidi...!
„Epicentar“
Bili smo nenormalno ispljuvani kada smo objavili cover album „Discover“. Jednostavno, neki kojima je (i dan danas) brži jezik od pameti, su ooodmah napisali sve najgore o tom albumu ne obraćajući pažnju na to da smo na CD-u jasno napisali da je album snimljen da se prikrati ljeto uz roštilj i gitare. Te pjesme čak nikada nismo ni izvodili na svirkama.
Ono što međutim jesmo radili je to da smo u tišini i bez najave spremili, snimili i izbacili potpuno do it yourself album “Epicentar”.
Taj album je snažan, crno bijeli, te godine je prilično postavio nove standarde u domaćoj punk rock produkciji, a ova fotogragija je ona slika koju je red da staviš u booklet CD-a.
Obožavam ovu fotku, jer, ako malo bolje pogledate izraze lica članova benda, oni (potpuno nenamjerno i spontano) govore: „Ok, kritičari, šta sad imate da izjavite?“.
„Belgrade Beer Fest 2018.“
Ovo, hvala bogu, nije jedina fotka na kojoj se iza nas vidi ogroman broj ljudi i nisam je zato isfavorizovao.
Naime, Belgrade Beer Fest je manifestacija koja jednom godišnje traje 5 dana za redom i svake večeri okupi po 100 – 150 000 ljudi u publici.
Ono po čemu je u narodu najpoznatiji je to da nekako u krug vrte tu prvu postavu domaće scene, pa je svake druge godine isti. Kao netko, tko sada ima dovoljno utjecaja na sceni, nekoliko puta sam ih pitao „Kako to da za 18 godina postojanja vašeg festivala koji se zove po pivu nikada niste pozvali i ovaj moj bend koji se zove po pivu.... a usput i važi za neki bend?“
Odgovor je uvijek bio isti – „paaa... ne uklapate se u koncept...“
Konačno, prije godinu i pol dana, Six Pack je svirao na Beer Festu, na Main Stageu.
O razlozima bismo mogli diskutirati satima, ali punk rock je odnio još jednu malu pobjedu.
