Maja otkriva: "Anđeli i bomboni" (Kuku$)
26.02.2018. 07:10
Zašto biste trebali poslušati novi album zagrebačke bande.
I ove godine Kuku$i su glavni.
Otkrivanje nečeg što je otkriveno već prije više od godinu-dvije dana, u obliku novog albuma. Nekoliko je izdanja iza njih, no što ih toliko čini fascinantnim da su završili u ovoj rubrici? Sama činjenica da ih dugo vremena nikako nisam mogla otkriti, točnije objasniti samoj sebi, ali mama, napokon sam uspio.
Maja je #otkrila.
Na svjetskoj razini ništa nepoznato, trap je postao najpopularniji žanr, pa su tako nakon muških predvodnika u svoje stvaralaštvo trap objeručke prigrlile čak i Beyonce, Rihanna i Katy Perry, a milijuni pregleda na YouTubeu eksponencijalno rastu iz dana u dan. To nije bila moja šalica čaja, stoga sam cijelo vrijeme ostavljala tu vibru po strani, zatvorena u svojim rokerima, metalcima i klasičarima dok vrag nije odnio šalu.
Nekoliko godina nakon što je žanr osvojio svijet, odnosno relativno brzo, pojavio se i u Hrvatskoj. Provalili su autotjun i sad može moja baba da snima - tako o novom trendu zbori Ajs Nigrutin.
I tada je nastala fama oko 33 bande. Naravno da ću preslušati i dati šansu, no nije išlo. Moje se uho ravnopravno borilo protiv "Jackie Chana", unatoč ogromnom broju pohvala i pregleda dok se on napokon nije suprotstavio izvedbom uživo.
Količina energije nabrijane publike i nabrijanih mladića na pozornici postalo je nešto vrijedno ipak nešto više mog truda i vremena. I nakon tri godine mnogi ih još uvijek odbacuju i umanjuju njihov glazbeno-umjetnički doprinos.
Reperi su dobri kao Ville Valo - san svake tinejdžerice koja danas već koketira s tridesetima.
Jezgra slušatelja 33bande jesu tinejdžeri, rođeni početkom 2000-tih, što znači da im najvjerojatnije roditelji ukazuju na rock glazbu, neki možda i na metal, kao povoljan životni odabir. Tko je ikada, u povijesti čovječanstva, s petnaest prihvatio obrasce nametnute od strane roditelja? Destruktivan um prosječnog tinejdžera odbija sve nametnuto te se uvlači u vlastiti, paralelni svijet koji je dijametralno različit od nečeg što se smatra kulturnim dobrom. Edukativnim karakterom.
Kada neki uvrnuti umjetnik negdje u svijetu razori sva pravila rap i pop glazbe, udahnjujući u nju buntovništvo novog milenija, klinci to vrlo lako prihvate kao sigurno utočište na temelju kojeg mogu formirati karakter. Još kada tematika postane lokalna, kvartovska, uz konzumiranje "nedozvoljenih" supstanci i forsiranje lokalnog slenga pretvarajući ga u sleng slenga, garancija je da će Tvornica kulture još narednih nekoliko godina biti puna.
E sad, vaš Cannibal Corpse ili njihovo tepanje omiljenoj biljci - nema se smisla praviti moralistima, neće se ništa loše dogoditi.
Filozofija je dobila oblik trećeg albuma.
Možda se na prvu čini kao još jedan Kuku$ov paket teško razumljivog glupiranja, no kada se oblak dima rasčisti, nastaju respektabilne stvari kao "Šinteri" u kojima na prepoznatljiv način zauzimaju stav podržan dobrim instrumentalnim beatom. Ova je pjesma još jedan dokaz kako u njima leži ozbiljnost i neosporiv lirički talent, koji će se s godinama sigurno i dalje razvijati te će u nadolazećim izdanjima u cjelosti iznjedriti samo najbolje od njega.
Tri su strane albuma - s jedne su trap djela na vrlo visokoj razini u koju uz već spomenutu spadaju i "112", "Šnitanje", "Napravit ću scenu", "Zaboravi" i "Sotona"; s druge strane čista zezancija i bezbrižna zabavna brija kao "XXL", "Magic Johnson" te "Skrt Skrt" i treće uzdizanje opasnosti vlastitog lika i djela zbog pripadnosti kvartovskoj bandi "Gangsta", "Medalje" i "Nove Šuze" koje kulminira u "Sao Kuku$". Tu je i Blink182 koji je dobio ironičnu autotune verziju u simpatičnoj "Besmrtni", a u priču se čak ušuljao u blues u finalnoj "Dela Blues".
Uzeli su od svakog glazbenog žanra ponešto, razorili, izobličili i samostalno napravili "Anđele i bombone". Album koji neprestano nudi zanimljiva rješenja sposobna zainteresirati i prosječnog slušatelja. Premda u samoj lirici svjetski vrh nudi bolja rješenja i bavi se ozbiljnim problemima, ovi su dečki na dobrom putu. To je to, samo treba još malo sazrijeti i učvrstiti sigurnost unutar relativno novog žanra.
Trebalo mi je prilično dugo da se naviknem na novi zvuk i shvatim gdje je poanta cijele priče. Količina energije na svirkama uživo uvjerila me da ovom treba dati i desetu priliku. Album je kaotično izdanje, lišeno svih ustaljenih principa. Udahnuli su svježinu na domaćoj glazbenoj sceni, autotuneana kvartovska spika u pozadini koje stoji čista zajebancija s dobrom krajnjom porukom.
Svjetska glazbena industrija prihvatila je ovaj trend te ga postavila na vrh, zašto bismo se mi i nakon tri godine odupirali?
Opusti se, zabavno je.
