Specijal

Kako je nastala...

Kako je nastala..."Dva minuta straha" (Six Pack)

U novoj rubrici Sound Report portala moći ćete saznati priču koja se krije iza pjesama koje su sigurno obilježile neke od najboljih (možda i najgorih) trenutaka vaših života, prve ili posljednje ljubavi, najdosadnije ili najpijanije tulume i mnogo više od toga.

Kad smo već kod dobrih tuluma, nazdravimo premijernom izdanju najavom jednog od najluđeg i najboljeg domaćeg festivala - Ferragosto JAM-a. Na već sada legendarnu se binu ove godine penje bend Six Pack. Miki je najavio da će se pjesma "Dva minuta straha" sigurno naći na njihovoj setlisti te da će snimati live spot na festivalu, a Sound Reportu je ekskluzivno otkrio kako je ona nastala.

Te ljetne večeri sam odlučio da ne izlazim u provod, već da samo prošetam, pa ako se usput baš nešto spektakularno namjesti – namjestit će se.

Negdje na povratku kući sretnem druga koji ide na party i poziva me da pođem s njim. Odbijam, jer u životu nigdje nisam otišao nepozvan, međutim on me uvjerava kako je to žurka otvorenog tipa, da je toliko treš da je zapravo do jaja i da su, bez obzira na to što se radilo o nečijem rođendanu, svi dobrodošli, kao i to da je pola grada tamo. Što je najluđe party se odigravao u jednoj od učionica gradske Gimnazije (ni danas ne znam kako je slavljenik to uspio organizirati) i ja sam na posljetku ipak krenuo s drugom tamo. Teško žabu u vodu natjerati.
Stidljivo prilazim šanku koji su činile dvije gomile pivskih gajbi i daska između njih i kažem „jedno pivo molim“.
Jedna od dvije djevojke (ni jednu ne poznajem) koje „rade“ za „šankom“ odlazi po pivo, vraća se, aterira ga na onu dasku i kaže „'ko si ti OVDJE da mene šalješ po pivo?!“  
Pivo naravno kreni da pjeni i prolijeva se iz one jadne flaše svuda po šanku od siline udarca, ja se okrenem i napustim žurku. Tada sam prvi put shvatio koliko se tuđi uspjeh u malom gradu ne prašta i kako to „Miki Six Pack“ bez razloga može izazvati predrasude kod samim sobom nezadovoljnih ljudi iako te čak i ne poznaju, niti uzimaju u razmatranje da si možda baš OK lik i pored toga što su te vidjeli na TV-u.
Došao sam kući, u svoju „Olimpia“ pisaću mašinu ubacio blanko papir i napisao pjesmu „2 minuta straha“ za otprilike dvije minute. Akordi su se također nanizali sami od sebe.
Danas tu pjesmu zajedno s nama iz sveg grla pjeva svaka koncertna sala koju napunimo, vjerojatno je pojedinačno tumačeći – svatko na svoj način. Znam da Six Pack ima inteligentnu publiku i da sigurno shvaća suštinu, poantu i prije svega poruku ove pjesme, ali samo šaka ljudi zna epilog gore ispričane priče.
Da skratim, poslije nekoliko mjeseci je zahladilo i sa šetališta smo se svi povukli u klubove. Ušao sam te večeri u tadašnji maleni klub „McCoy“, sjeo za šank i konobarici koja je okrenutih leđa polirala čaše rekao „jedno Jelen pivo molim“. O da, to je bila ista ona nafurana riba s partija u Gimnaziji, samo je sada radila za platu, a u opisu radnog mjesta joj je bila i ljubaznost. Stavila je podmetač za čašu na šank, sipala mi pivo u nju, osmjehnula se i rekla „izvolite“. Spustio sam joj novac na šank, rekao joj „pivo je za tebe“, okrenuo se i otišao u drugi bar.