Zola Jesus u Tvornici kulture
07.05.2015. 15:41
„Pomaknuti“ zvukovi na tragu brušenja noževa i zveket metala dočekali su sinoć (20.03) posjetitelje Velikog pogona Tvornice kulture kao eksperimentalni uvodni dio u nastup mlade Nike Roze Danilove, poznatije umjetničkim imenom, Zola Jesus.
Slušatelji su ulazili u dvoranu intrigirani zvukovima koji su ih činili nervoznima, ali su i dalje propitivali koliko ta napetost može dugo trajati. S vremenom se žamor ljudskih glasova poglasnio, kao da su slušatelji pokušavali utopiti čudne zvukove i učiniti ih pozadinskima.
Na moment su svi zvukovi prestali, i Zola je stupila na binu s instrumentalnom podrškom u vidu bubnjara i dvojice synth stručnjaka od kojih jedan povremeno svira trombon.
Drugi put u Tvornici kulture, Zola je dobila priliku nastupiti na velikoj pozornici i oduševiti nas svojim performansom. Krenuvši s laganim uvodom, prva pjesma „Dust“ je u momentu postala neizdrživo brza, kao i rasvjeta, a vjerojatno i otkucaji srca svih prisutnih. U tim trenutcima Zola je bila potpuno izmijenjena, od nježne i krhke biljke nošene valima mekih nota pretvorila se u divlju životinju skačući i pužući po bini.
Svaka početna napetost u publici bila je razbijena i osjećaji su poput kompasa išli k uzbuđenju. U svega sat vremena, bez puno priče, Zola je pokazala gomilu talenata, kameleonski karakter, neemotivnu stranu tj. prijetvornost u kojoj se slama i pokazuje svoju pravu, krajnje emotivnu stranu.
Lijepo je bilo čuti kontrast istančanosti i čistoće Zolina glasa i gracioznog moćnog zvuka koji je odzvanjao kao njezina glazbena pozadina. Zoline čistoće i precizni visoki tonovi rezultat su dugogodišnjeg učenja opernog pjevanja, a sve ostalo što nosi u sebi životno je iskustvo.
Izrazito ekspresivna, možda se osjećala da treba dodatno animirati publiku u određenom trenutku pa se spustila među svoje slušatelje, zaplesala s njima i potaknula na veće opuštanje.
To je izazvalo zahvalnost i polaskanost publike pa se veza između Zole i Zagrepčana na neki način učvrstila. Zahvalila se zagrebačkoj publici nekoliko puta, spominjući svoj prijašnji dolazak i nadu za češćim susretima. S pjesmom „Night“ zatvorila je prvi dio koncerta, pa se vratila na bis s još dvije pjesme. Njezin tjelesni i duhovni nagon te poriv da izvodi vratolomije po bini otvara vrata čudnom i lijepom istovremeno.
Ovaj nastup je dovoljan da se zapitam zašto je meni poseban. Da li zbog Zole i njezine moći transformacije (iz potpunog mira u potpuni kaos), ili zbog toga što svi posjedujemo isto, ali se bojimo pokazati koliko čudni možemo biti?
Fotografije: Julien Duval Photography
