Sleepyheads, Kralj Čačka i Moskau - izvrsnost glazbe na tri načina
27.11.2015. 16:46
Posljednji četvrtak u studenome donio je dašak odlične glazbe u vidu programa Dozvoljeni četvrtak u Vintage Industrialu i nastupa bendova Sleepyheads, Kralj Čačka i Moskau. Unatoč hladnom vremenu, solidna količina ljudi okupila se sinoć u Vintage Industrial Baru kako bi prisustvovala nastupu gore spomenutih bendova. Dozvoljeni četvrtak okupio je ponovno izvrsne bendove iz regije, a za zagrijavanje publike bili su zaduženi zagrebački indie rockeri, Sleepyheads.
Nastup je započeo nešto prije 22 sata, kada se na pozornici okupila "uspavana" četvorka. Iako je na sceni još od 2010., Sleepyheads se našao u fokusu nakon što je početkom listopada objavio svoj album prvijenac, "The Swirling Thoughts Of..." koji je jako dobro prihvaćen od strane kritike. Od uvodnog instrumentala, atmosfera u klubu bila je i više nego dobra. Ova uigrana postava čije pjesme vuku nostalgično na zvuk melodičnih alter bendova 90-ih, bogata je odličnim instrumentalima koje će vas baciti u trans na prvo slušanje, a lagani vokal Vedrana nerijetko vuče na onaj pjevača benda Kings Of Leon, Caleba Followilla, s trunkom Brandona Flowersa (The Killers). Tijekom nastupa, prošli su veći dio svog albuma prvijenca, ali su predstavili i pokoju novu pjesmu te i obradu benda Eels, pjesmu "I Like Birds". Očekivao sam da će ovo biti kvalitetan koncert, ali sam dobio i više nego očekivano. Sleepyheadsi su tip benda koji će vas na prvu natjerati na gibanje, a tijekom sinoćnjeg nastupa - cijela dvorana se gibala, bilo od onih starih fanova pa sve do nas koji smo ih slušali po prvi put. Njihove pjesme jednostavno nađu put do uha slušatelja te se ondje zadrže i ne puštaju te, a odjednom osjetiš kako lebdiš na valovima dobre glazbe bez brige na vidiku. Mana sinoćnjeg nastupa bila je u bas gitari koja je tijekom većine koncerta bila neugodno preglasna te je rezonirala prostorom i djelomično zaglušila fenomenalne gitare i vokal. Je li u igri bio previd ton majstora ili samog basista, u to neću ulaziti, ali je stvar na koju treba pripaziti na nastupima jer se ovaj bend zasniva na finom balansu melodije, a ako se isti naruši, gubi se ta izvrsnost kojom odišu. U svakom slučaju, svaka pohvala bendu, čiji rad u budućnosti namjeravam pratiti s više pozornosti.
Sleepyheads / foto Tomislav Sporiš
Pauza koja je uslijedila donijela je iznenađenje u vidu slam poezije Ivana Grobenskog i Ivana Laića iz grupe Moskau. Nekolicina ljudi zadržala se u prostoru slušati što ovi momci imaju za reći, a većina publike se zaputila prema šanku po osvježenje prije nastupa sljedećeg izvođača.
Ivan Laić u izvedbi slam poezije / foto Tomislav Sporiš
Nenad Marić aka Kralj Čačka uz pratnju još trojice glazbenika, popeo se na pozornicu kako bi zagrebačkoj publici pružio odličan mix bluesa, jazza i šansone, prošaran fenomenalnim tekstovima. Ne znam zašto, ali iz nekog razloga Srbi kuže tu glazbu. Iako ga redovno uspoređuju s Tomom Waitsom, domaćoj publici bilo bi ga najbliže usporediti s izvođačima kao što su Balašević i Bajaga, s nešto većom dozom jazza u mixu. Ako se ne varam, ovo mu je bio prvi nastup u Zagrebu od onog u Močvari davne 2012. godine. Odlično uigran bend sinoć je svirao bez ikakve greške. Kralj Čačka je tihi buntovnik, samozatajni očajnik, sanjar, mudrac, a i pjesme su mu baš takve. Prepune mudrih, osjećajnih i slikovitih stihova koji na prvo slušanje osvajaju svojom iskrenošću, pronicljivošću i melankoličnim šarmom. Kralj je sinoć najvjerojatnije i premašio svoju satnicu, svirajući dobrih sat vremena, ali nikoga to nije smetalo. Nizao je tako pjesme "Deda Mraz je švorc", "Kako izgleda jutro"... Završivši nastup s jedinim singlom koji je objavio "Moj avatar" a svi su zadivljeno promatrali nastup i upijali svaki stih pjesama. Aplauza nije nedostajalo, a vjerujem kako nisam jedini kojeg je sinoć navukao na svoju glazbu i ostavio željnim novog nastupa. Nažalost nema ni album koji bih preslušavao ovih zimskih dana, kao stvorenih za ovu vrstu glazbe. Nadam se kako će Kralj udostojiti vratiti ubrzo u Zagreb te nas oduševiti jednim duljim, samostalnim nastupom te proširiti dozu mudrosti na svoje podanike. Živio Kralj!
Kralj Čačka / foto Tomislav Sporiš
Posljednji su se u večeri na pozornici zatekli Moskau. Ova post punk, art core skupina od šest članova (postava inače varira od 3-13) stigla je iz Koprivnice, a sinoć je pružila nastup koji neću tako lako zaboraviti. Moskau je sinoć prezentirao jedan kompletno drugačiji spektar glazbe naspram one koju su svirali Sleepyheads i Kralj Čačka. Onaj brutalniji i bučniji, koji trga moždane stanice publike i tjera ih da se aranžiraju u onom obliku koji bend od njih traži. Ovaj vizualno glazbeni spektakl daleko je od buke kako bi neki na prvu zaključili. Čak i dok su na posljednjoj pjesmi "The Forest Party" ugostili još troje ljudi, uključujući dvoje od troje članova nedavno "raspadnute" Vlaste Popić te su uz tri gitare, saksofon, harmoniku još skakali i mlatili po prometnom znaku i onom sušilu za veš koji ljudi drže u kući, Moskau je zadržao svoju uigranu glazbenu strukturu. Također, vrijedi iz sinoćnjeg repertoara izvući i obradu pjesme "Seasons In The Sun" kakvu ni Cobain pod najvećim drogama nije uspio nikada složiti, savršenu u svojoj pomahnitaloj i bučnoj melankoliji. Da je raspored bendova bio sinoć ikako drugačije složen, večer bi ispala koma. Moskau, da su ranije nastupili, previše bi nabrijali publiku, a ni Sleepyheads ni Kralj ne bi to uspjeli nazad vratiti. Također, Za Sleepyheads i Kralja kasniji termin ne bi odgovarao jer bi preostala publika bila previše uspavana. Ovako se sve posložilo taman kako treba biti.
Nije Moskau "my cup of tea" i neću se tako lako zateći da ih slušam kući, ali je jedan od onih bendova koji ruši zidove između glazbe i poezije, svjetla i mraka, reda i kaosa, melodije i buke te ako si dozvolite, pokazat će vam nešto drugačije od normi na koje ste naviknuti.
Čestitke organizatoru, top ljestvici Muzika je Zvonko Radost, što je sinoć u Vintageu ugostio tri fenomenalna benda koji su branili boje svaki svojeg kutka regije koja vrvi odličnom glazbom.
Moskau / foto Tomislav Sporiš
