Zakk Wylde u Tvornici
08.06.2016. 22:36
Dvadeset godina je prošlo od kultnog albuma Book of Shadows, tadašnjeg mladog gitariste zaposlenog kod Ozzya Osbournea, Zakka Wylde. Ove godine odlučio je snimiti nastavak i naravno promovirati ga turnejom u sklopu koje je napokon stigao i u Zagreb.
Iako je ime Zakk Wylde zaslužilo i više prisutnih, solidno popunjenu Tvornicu zagrijao je sjajan mladi trio koje predvodi slabo poznato ime Jared James Nichols. Radi se o tipičnom, američkom, barskom blues hard rocku bez nekih inovativnih komponenti, no mora se priznati da im je svirka uživo pakleno dobra i energična. Dečki se ni u jednom trenutku nisu štedjeli, na pozornici su bili sve ono što pravi rock 'n' roll mora biti, znoj, prkos, žestina, energija i dobra komunikacija s publikom. Sve to iskusna zagrebačka publika je osjetila te nagradila dobrom atmosferom kao da se radi o nekom lokalno popularnom bendu.
Jared James Nichols
Zakk Wylde kao i uvijek, sa stilom je izletio na pozornicu s poznatim šeširom na glavi, s kolegama iz Black Label Societya te započeo koncert sa "Sold My Soul". Solo dionicom od desetak minuta odmah je dao do znanja da će tijekom koncerta pokazivati da voli i zna svirati gitaru, ma koliko to mnogima išlo na živce i smatrali to pretjerivanjem.
Bez puno priče između pjesama, nizao je jednu za drugom i to isključivo pjesme s oba "Book of Shadows" albuma, što je vjerojatno razočaralo mnoge koji su možda očekivali nešto iz bogatog opusa Black Label Societya ili Ozzya. Najefektniji dio svirke je zasigurno uvodna solaža pjesme "Throwin' It All Away" koju je svirao petnaestak minuta u publici, dobar dio publike tako je dobio privilegiju iz blizine uživati u Zakkovom ubijanju gitare te moćnoj pojavi tog irskog vikinga iz New Jerseya.
Zakk Wylde
Glavni problem ovakve koncepcije promoviranja Book of Shadows pjesama vidim u velikom raskoraku što se tiče zvuka i načina svirke na studijskim verzijama i onoga što smo dobili sinoć. Naime, na albumima pjesme su više baladnog i akustičnog zvuka s tek pokojom blago distorziranom dionicom, za razliku od većine black label pjesama koje su heavy, brze i bazirane na metal riffovima. Ovo sinoć je bilo nešto između, nepotrebna distorzija i snaga preglasne ritam sekcije pojela je opuštajuću atmosferu koju Book of Shadows albumi pružaju, njegov glas, iako oslabljen u odnosu na njegov southern rock stil od prije dvadeset godina, potpuno se sinoć izgubio u nepotrebnoj masi zvuka koji jednostavno ne paše pjesmama koje su odsvirane. Imam dojam da su pripreme za ovu turneju napravljene lijeno i na brzinu, šteta što koncept nije bio jednak onom sa "Unblackened" live albuma u kojem su akustične i clean električne gitara dominirale a distorzija bila iznimka.
Zakk Wylde
Najbolje izvedbe su bile one s najmanje instrumenata u kojima se njegov glas bolje isticao, dakle pjesme "Dead as Yesterday" i "The King" koju je svestrani Zakk izveo na orguljama. Završne dvije "Lost Prayer" i "Sleeping Dogs" puno su bolje prihvatile ovakav bendovski aranžman pa je završni dojam svirke bio znatno bolji nego tijekom ostatka koncerta.
Zakk Wylde
Iako sam kritičan, ne mislim da je koncert bio loš, to je bio Zakk Wylde, u vrlo dobroj formi, rock ikona čije su pjesme upravo s Book of Shadowsa važan emotivan dio mnogih života tj. generacija rock poklonika. Uz ove pjesme se veselilo, plakalo, zaljubljivalo, družilo i pilo te je baš zato šteta što su izvedba i zvuk u jednom dijelu narušili pozitivnu nostalgiju onima malo starijima koji su ovaj dragulj akustičnog rocka preslušali na stotine puta.
Nadam se da neće proći puno vremena kad će nam Zakk opet doći ali sa žestokim black label spektaklom kojim će Zagreb upoznati i onu divlju stranu Zakka Wylda i njegove glazbe.
Galeriju fotografija pogledajte OVDJE
