The Subways u Tvornici kulture
10.12.2015. 13:15
Mali pogon Tvornice djelovao je prostranije nego inače. Efikasnom promjenom trećina velikog pogona bila je otvorena za garderobni prostor, pa je i šank s te strane bio dostupan. Čini se da su kritike i hvale medija ostavile traga što je već s ulaza bio dobar predznak ovoj punk rock večeri. Dok se publika lagano skupljala, kanadski Die Mannequin je već pripremao svoj nastup.
Svoju živu energiju prenijeli su već prve minute svog nastupa kada je pjevačica Caroline "Care Failure" Kawa stupila s električnom gitarom u publiku i unutar performansa zasvirala ležeći na podu. Publika je bila zabavljena, a led probijen. Bend koji je nastupao kao predgrupa Marilynu Mansonu, Guns’n’Rosesima i Sum 41, nastupili su sinoć prvi put u Hrvatskoj i ostavili dojam složnog benda privlačne energije. Ono što često iznenađuje na punk rock koncertima je oprečnost predrasuda i stvarnog stanja. Alternativni rock koji izvode Die Mannequin plesna je glazba koja bi bolje prošla samo da je publika bila bolje upoznata s bendom pa tako ima nade da će idući put biti bolje. Podrška iz publike je, dakako, dolazila, ali samo u onoj pristojnoj mjeri, u prijevodu: dovoljno za predgrupu. Svoj gig otvorili su s "Miss Americvnt", nizali poznatije poput "Dead Honey" (na kojoj je očito korištena i matrica back vokala što nije bio lijep prizor), "Bad Medicine", "Do it or Die", noviju "Sucker Punch" i obradu "Fresh Prince Of Bel Air" na opće iznenađenje. Odjavna stvar je bila izvedba "Die Young", gdje si je Caroline dala oduška, ponovno prošetala publikom "like a boss", a dio solaže izvela je i popevši se na manji šank. Vidno iscijeđeni prepustili su binu Britancima koje je čekalo okupljeno mnoštvo.
Nasmijani i dobro raspoloženi, Billy Lunn, Charlotte Cooper i Josh Morgan pozdravili su publiku i započeli sa žestokom "Kalifornia". Kako su bili konstantno poticajni, ponovno sam se osjećala kao na koncertu Franka Turnera na INmusicu. Konačno bend koji želi animirati publiku do te mjere da svima bude veselo i da se dobro osjećaju. The Subwaysima je to itekako uspjelo. Neizmjerno simpatični, potrudili su se naučiti nekoliko pokretačkih hrvatskih fraza koje su onda tokom noći ponavljali, poput "hvala vam puno" i "hvala Hrvatska" te "a sada ruke u zrak". Unutar set liste su šarali, pa je bilo zamjetno kako se i britanski punk rock zvuk mijenja s godinama. Samo poneke unesene varijacije čine raznolikost zvuka taman dovoljnu da odstupanja nisu izvještačena. Vjerni svom zvuku i stilu, nakon hitova poput "I’m In Love And It’s Burning In My Soul" i "Taking all the blame", sentimentalno su se dotakli nedavnih terorističkih napada, braneći rock and roll kao svoje ognjište, topli jastuk na kojem počivaju svi njihovi snovi. Prikladno su uz to odsvirali "It’s a Party" i za vrhunac ostavili Billyevo bacanje u publiku. Na kraju smo dobili "At 1 AM" i najpoznatiju njihovu "Rock & Roll Queen".
The Subways su nam priredili pravu žurku. Dok su se trudili ostaviti što bolji dojam hrvatskoj publici koju susreću prvi put, dobili su sve čemu su se mogli nadati, osjećaj da su najbolji u tom momentu. A zašto im i ne bismo priuštili takav gušt? Punk rock koji su unijeli u mali pogon Tvornice dao je nadu da bi sljedeći susret mogao biti u većem broju. Potpuno zasluženo."We Don’t Need Money To Have A Good Time" ili realnije rečeno nije nam potrebno puno "para" da bi se zabavili, a ovaj koncert je živi dokaz da je tako. Poslušati dva izuzetno kvalitetna benda za svega 50 kn i više je nego prihvatljivo svakom glazbenom rock fanatiku, a kako se sinoć pokazalo, osjećaj po odlasku je bio kao da se vraćaš doma punih džepova.
