Koncerti

Folk metal večer u Tvornici!

Folk metal večer u Tvornici!

Iako su u Hrvatskoj folk fešte nažalost česta pojava, prošlo je već dosta vremena od jedne ovog tipa, s vokalima koji mogu i bez pjevanja na playback i bendovima koji čak znaju i svirati. Ovaj se neobični folk/pagan metal koncert održao jučer u prostoru zagrebačke Tvornice kulture, a upriličili su ga Stribog, Arkona i Korpiklaani. Budući da sam sva tri benda prvi put čula uživo, a jedini koji sam ikad intenzivnije slušala bio je Korpiklaani u 4. srednje, ne ću se pretjerano bacati u nazive pjesama, nego dati neko objektivno viđenje jučerašnjih svirki.

Večer je otvorio zagrebački folk/pagan metal bend Stribog, koji je zadesila nezahvalna rana i kratka satnica, pa tako ni ja uz svu žurbu nisam ulovila sam početak njihove svirke. Oko 19.40 u Tvornici se skupio popriličan broj ljudi koju su došli slušati što to nudi domaća folk metal scena. Bila je to jedna solidna svirka, koja je čitavo vrijeme pojačavala svoju žestinu i u kojoj je publika okupljena pred pozornicom očito uživala, headbangala i sudjelovala u svakom "hej" poviku koji je dolazio od frontmena i koji je definitivno, s bubnjarom, bio najuživljeniji u svirku. Ostatak benda djelovao mi je ipak djelovao malo nezainteresirano, je li to zbog satnice ili bend nije dugo svirao, ne znam. Kao bendova tog žanra, i Stribog u svojoj postavi ima jedan instrument koji je možda najzaslužniji za njihov folk zvuk – flautu. Nježni zvuk flaute metal pozadini definitivno daje poseban ton, no i flautistica je, po mom laičkom uhu, povremeno malo kiksala, a i prilično se slabo čula. Sve u svemu, voljela bi Stribog čuti ponovno, u boljem izdanju i na dužoj svirci jer su me zaintrigirali i definitivno mislim da imaju što za ponuditi i da ih vrijedi opet čuti.

Nakon Striboga uslijedila je standardna pauza kako bi se pripremila pozornica za sljedeći bend, a publika se već petnaestak minuta prije početka skupila pred pozornicom i uz igru svjetala i etno zvukove u pozadini napeto iščekivala nastavak večeri. Uz rečenice "Šuti, sad će Arkona" koji su dolazili iz publike i namještanja članova benda po pozornici, Arkona je vrišteći (doslovno) i basevima koji drmaju kosti započela čudo od svirke. Za vrijeme njihova koncerta došla sam do dvije spoznaje: 1. prilično dobro razumijem ruski, 2. zanemarivala sam jako kvalitetan bend vrijedan pozornosti. Arkona je jedan od rijetkih uspješnih metal bendova sa ženskim vokalom - Maša "Scream", koja ima itekako dobro probrano stage ime. Kao kolovođa benda, Maša je od početka svirke pa do samog kraja ostavljala dušu na pozornici, bilo screamovima ili growlanjem, skakanjem ili divljanjem po pozornici gdje sam par puta pomislila da će nam svima zavitlati u glavu stalak za mikrofon, ona ima nevjerojatnu želju za nastupom i zabavljanjem publike. Od početka svirke čitav je prostor pred pozornicom bio ispunjen mosh pitevima, headbanganje nije prestajalo, publika je skandirala i dobar dio nas je dobio bar jednu pivu u glavu. Ali nema veze jer takva reakcija samo potvrđuje jedan odličan nastup. Arkona je izvela i starije i novije stvari, poput "Na Strazhe Novyh Let" s posljednjeg albuma ili starijih "Goi, Rode, Goi" i "Yarilo" koji izazvali kaos u publici. Ali ništa se ne može mjeriti s izvedbom "Stenka Na Stenku" koja je bila definitivni vrhunac koncerta. Tijekom koncerta, na pozornici su se izmjenjivali različiti etno instrumenti poput gajdi i irske flaute, koji u kombinaciji s Mašinim vokalom i bendom koji izgleda kao skupina šumskih ljudi, kao da čine pozadinu za neku staru sagu. Genijalna svirka!

Nakon Arkone, bio je red na najpoznatije ime večeri, finske zabavljače Korpiklaani (Šumski klan). Rogovi na bubnjevima i glasno skandiranje publike najavili su glazbenu metal poslasticu kakvu izgleda samo Finci već urođeno znaju prirediti. Svirku su otvorili pjesmama "Viinamäen mies" s novog albuma "Noita" te dobrom starom "Journey Man" te njima digli publiku na noge i natjerali na dobrih 90 minuta skakanja. Tijekom koncerta naglasak je, logično, bio na posljednjim albumima, no imam osjećaj da je to negdje oko sredine samog koncerta izazvalo mali pad atmosfere, iako su se fanovi trudili ne posustati i uporno stvarali mosh pitove pred pozornicom. Kao i kod Arkone, i na članovima Korpiklaanija se vidjelo da uživaju na turneji i na ovoj svirci, no, kao što rekoh, mislim da bi možda još par starijih pjesama izazvalo još bolju reakciju kod publike. Korpiklaanijev zvuk je, osim standardnih instrumenata, stvoren od zanimljivog miksa violine i harmonike čija me suradnja i uklopljenost u čitavu folk metal priču pozitivno iznenadila. Nakon mirnije sredine, očekivani je kaos izazvala pjema "Vodka", nakon čega se nastavilo sa "Wooden Pints" i "Rauta" koje su se pobrinule da se atmosfera vrati na onu s početka koncerta. Iako mi je Arkona favorit večeri, Korpiklaani je odradio jednu jako dobru svirku te smo na kraju koncerta svi mi u Tvornici zajedno s članovima benda bili jedna hrpa "Happy Little Boozera". 

Marija Kancir
Marija Kancir

Music washes away from the soul the dust of everyday life.