The Gaslight Anthem u Tvornici kulture
10.11.2014. 17:51
[caption id="attachment_4849" align="aligncenter" width="417"]
The Gaslight Anthem (izvor: Facebook)[/caption]
Oštro repetiranje bubnja, glasna distorzija i zadivljujuće osvjetljenje kroje atmosferu u zagrebačkoj Tvornici kulture. Okupljeni skaču, pjevaju i plešu dok autoritativna petorka drži uzde u svojim rukama, potpuno upravljajući trenutkom. Ako netko u dvorani slučajno nije shvatio o čemu se radi, sljedeća kreacija spomenute petorke objasnila je stvar. Svira „The '59 Sound“, a neznatnom sumnjivcu sada je jasno – The Gaslight Anthem (dalje: TGA) po prvi puta gostuje u Hrvatskoj, a odlučnost u namjeri da ostave neizbrisiv trag u svježem betonu ovdašnjih glazbenih izričaja na vrhuncu je. Ono što je uslijedilo nezaboravno je.
No vratimo se nekoliko mjeseci unatrag…
Izdavši u rujnu ove godine dugo očekivani album Get Hurt bilo je jasno da se članovi TGA spremaju na turneju. Moram priznati kako me činjenica da će iz dalekog New Jerseyja potegnuti do Zagreba pomalo iznenadila jer još uvijek nisam upoznao osobu koja sluša ove sjetne Amerikance. Uz to, napisavši ovo vjerujem da dijelim mišljenje većeg broja ljudi, album Get Hurt, uz svu svoju liričku iskrenost, nije na razini prijašnjih ostvarenja TGA. Uzimajući u obzir sve to, očekivao sam krah najavljenog koncerta zbog nedovoljno prodanih ulaznica. Na svu sreću, pokazalo se da sam u velikoj zabludi. Tvornica je te nedjeljne večeri bila puna.
Kako se TGA ne bi osjećali usamljeno, poveli su na turneju sebi po zvuku slične Bayside i Deer Thick. Iako su to bendovi ranijeg datuma osnutka od glavnih aktera te večeri, ipak je jasno da njihova popularnost nije na razini TGA. No unatoč tomu, sviraju jako kvalitetno i zanimljivo. Bayside nešto žešće i tvrđe dok se Deer Thick oslanja na mekšu kombinaciju country rock izričaja. Njihovi su nastupi krenuli dosta rano, već oko 19:30, no unatoč tomu okupili su poveći broj ljudi. Ipak, kako se približavao nastup TGA, bilo je jasno zbog koga se sve više punio Veliki pogon Tvornice kulture.
Iako se grozim svakog oblika žutila i senzacionalizma, nemoguće je ne spomenuti situaciju koja se dogodila na nastupu benda Deer Thick. Naime, za vrijeme trajanja jedne pjesme pred sam kraj njihove set liste, pjevač i gitarist izmijenili su poljubac koji je trajao nekoliko sekundi. Pokazali su tako što misle o skrivanju njihove seksualne orijentacije, a ubrzo nakon toga završili su nastup. Uslijedilo je pomalo dosadno pripremanje pozornice, zvuka i tehničkih postavka. Konačno, sve je bilo spremno za glavni događaj večeri.
Iako bih vjerojatno bio zadovoljan isključivom prezentacijom pjesama s novog albuma, koje su mi usput rečeno „sjele“ tek nakon petog slušanja, sigurno bih nakon izlaska iz Tvornice ostao pomalo nezadovoljan. No Brian Fallon i TGA imali su drugačiji plan. Sastavili su set listu koja savršeno predstavlja cjelokupni opus njihove karijere – od početnog Sink or Swim do novog Get Hurt, a reakcija publike očigledno je bila iskrenija i potpunija za vrijeme starijih izvedbi ovog benda. Čini mi se kako je to jasno i svima u TGA. No time se uopće ne treba zamarati. Kao što rekoh, prva četiri albuma ipak su neka druga priča. Nadam se samo da je Get Hurt jedan od onih lošijih albuma kojeg u svojoj diskografiji ima gotovo svaki poznatiji bend.
Svirajući tako miks svoje glazbene povijesti, uz pokoje Fallonovo šaljivo obraćanje publici, nakon skoro dva sata došli su do kraja set liste gdje se nalazila „The Backseat“. Tom pjesmom završavaju svoje koncerte i ne pristaju na kompromise. Bez obzira na ogromnu čežnju okupljenih, poziv na bis suvišan je. Tako su i u nedjelju došli, rekli što hoće i uz opće oduševljenje, skandiranje i želju za ponovnim povratkom nastavili svoj, zasad poznati, put.
Kažu, svi putevi vode u Rim. TGA put je nakon Zagreba odveo nešto sjevernije od Rima – u Milano. Pa ako se već tako lako može upravljati putevima, neka ih nekad opet dovede k nama. Neće požaliti.
Tekst: Filip Kordovan
