Koncerti

Svemirko – euforična žurka u Đakovu

Svemirko – euforična žurka u Đakovu

Svemirko se vratio tamo gdje je sve i počelo – u Đakovo. Iako se na prvu može učiniti kako se nije mnogo toga promijenilo, Svemirko se, osim sa svojim trećim albumom objavljenim prošle godine, u svim ljubiteljima glazbe omiljenom đakovačkom rock baru King predstavio i s novom postavom.

Naime, u bendu su ostala samo dva stara člana na vokalima i gitarama – Marko i Tali, a priključili su im se (u drugim bendovima već provjereni glazbenici) Silvia Grilec na sintu, Mate Ponjević na basu i bas sintu te Dario Sušanj na bubnjevima i perkusijama. Unatoč činjenici da ljudi uglavnom ne vole promjene te da one većinom izazivaju određenu skepsu, bilo je stvarno lijepo vidjeti da i oni kao bend s vremenom odrastaju i sazrijevaju.

I koliko nam god Tandara nedostajao na sintu sa svojom zabavnom energijom, genijalno je vidjeti ženu u jednom takvom bendu pa Silvia fino pravi balans, ali i unosi dozu zrelosti i profesionalnosti. Svemirko je sinoć u Kingu uspio okupiti pristojan broj Đakovčana, a nakon nešto više od sat vremena elegantnoga kašnjenja, i rasplesati inače pomalo uštogljenu rulju.

U intiman su prostor dvorišta Kinga donijeli đuskanje iz budućnosti, obećano još objavom ''Skalamerije'', a publika se na kraju pokazala nezasitnom i željnom njihovih ludih sintova. Koncert su otvorili jednom od omiljenih singlica ''Zbogom proleteri'', a ''Skalameriju'' su, logično, najavili ''Uvodom u skalamerizam''. Iako sam na njihovom koncertu bila već pet puta, oni su uvijek iznova zabavni i uvijek predivni te ne dopuštaju mirno stajanje i loše raspoloženje, a atmofsera je uvijek vesela. Njihove zarazne melodije prelivene sintovima i zanimljivim gitarističkim riffovima uz, sada malo snažniji, groove i bas zovu na neumorno đuskanje i bacaju u glazbeni trans.

Osim klasika poput ''Žene od vanilije'', ''Zauvijek zen'' ili ''Slučajne ceste'' žurku su rasplamsale i nove, s oduševljenjem prihvaćene i iznimno plesne ''Tanekoko'', ''Južni trans'', ''Mažemo se bolje'' i ''Rijeka suza stati neće''. Novi su se članovi odlično uklopili i doprinijeli su kvaliteti izvođenja, posebice numera s  novoga albuma s brojnim zanimljivim gitarističkim i perkusijskim rješenjima. Osim instrumentalno, Mate se Marku i Taliju pridružio i vokalno pa je čitava izvedba zapravo uzdignuta na višu razinu. Sinergija je benda ostala očuvana, dok se istovremeno čini osvježenom i nadograđenom, a očekivanja nisu nipošto bila iznevjerena. K'o petit i mlijeko.

Ako ste prisustvovali na ijednom od njihovih koncerata, znate da na svakom dođe do nekoga ludog twista, pa ni sinoćnji koncert nije bio iznimka. S obzirom na to da se pored pozornice nalazilo stablo, Marko ga je odlučio iskoristiti kao dio scenografije te izvedbu pjesme ''Možda nisam dobar'' i doslovno podići na višu razinu izvevši je, ni manje ni više nego – na stablu. Bili su to zanimljivi prizori. Konstantno razbijajući ozbiljnost i inovirajući izvedbe, pokazuju i dokazuju svoju ljubav prema glazbi i onome što rade, a to je uvijek važno i lijepo za vidjeti. Nema mazanja očiju i nepotrebnoga prenemaganja, uvijek su svoji, izravni i iskreni, izazivaju miks različitih emocija i tjeraju nas da se zaljubimo u njihovu glazbu i energiju.

Bilo je jako lijepo, a na trenutak se nismo osjećali kao ,,samo seljaci iz Đakova'' (unatoč pomalo cringe situaciji pjevanja toga stiha). Nakon otprilike sat i pol svirke, bend je otišao sa stagea, ali publika to nije htjela prihvatiti dozivajući ih čak s pozornice, pa se Marko ipak odlučio vratiti i počastiti nas opuštenom karaoke verzijom pjesme ''Još sam pri aparatu'', nakon čega mu se pridružio i Tali spustivši se u publiku među lude djevojke. Prikladno i simpatično.

Dokazali su da su live izvedbe jedan od najvažnijih aspekata koje njihovoj glazbi dodaju potpuno novu, čak euforičnu dimenziju. Potrebno je ovo doživljavati, što češće. Bravo ljudi, vratite nam se još jedanput!