Koncerti

Sick of it All rasturio Vintage

Sick of it All rasturio Vintage

Čitajući novi broj Rolling Stonea, naletih na članak u kojem je navedeno par rijetkih mjesta u gradu u kojima se izvodi kvalitetna glazba, od kojih je jedan i Vintage Industrial Bar. S obzirom na količinu odličnih koncerata u tom klubu kroz posljednjih nekoliko godina, potpuno je opravdano izjaviti da je Vintage postao jedno od najboljih koncertnih prostora u Zagrebu. To dokazuje još jedan izvrstan petak u Vintageu, predvođen hardcore veteranima Sick Of It All iz New Yorka te prateće bendove Angel Du$t i Stronghold.

Od same najave prije nekoliko mjeseci, dobar provod bio je zagarantiran 24. travnja u Savskoj 160. Na Facebook eventu je broj najavljenih gostiju premašio 1000, uz preko 200 onih koji su se izjasnili s “možda.” Iako sam pretpostavio da ta brojka ne drži vodu jer je nekoliko sati prije koncerta objavljeno da se na ulazu još mogu kupiti karte, svejedno sam očekivao ogromnu gužvu i malo se zapitao gdje će se svi ti ljudi utrpati. Ipak Vintage nije bas toliko velik. Dolaskom oko 21 sat, promatrao sam kako se skupljaju ljudi, iako su mnogi odlučili popiti koju ispred kluba, po starom običaju koji već dugo Vintageu pravi probleme sa susjedima. Ali s vremenom, klub je bio sve popunjeniji, a malo po malo, spremao se kaos.

Prvi se na stage, oko 21 sat, popeo zagrebački bend pod imenom Stronghold. Prvotno osnovan pod imenom Not For Trendy Suckers prije dugih 14 godina, danas su jedan od najpoznatijih domaćih predstavnika hardcore scene. Kao uzore navode Blood For Blood, Sick Of It All, Suicidal Tendencies, Pennywise, Madball i druge, a slušajući njihovu glazbu, doista se čuju utjecaji svakog od navedenih. Unatoč tome, Stronghold posjeduje svoj zvuk koji će svaki fan prepoznati, a mnogi hardcore fanovi vrlo brzo zavoljeti. Brzo i agresivno, prošišali su kroz svoj set i završili gotovo točno prema satnici nešto iza 21:40. Iznenadilo me što se koncert stvarno odvija prema objavljenoj satnici, što je rijetkost u Vintageu, a i u većini drugih klubova. Publike nije bilo puno, možda četvrt dvorane, iako se oko šanka skupljalo sve više i više ljudi. Zvuk je već na početku bio obećavajuć, gitare i bas bili su odlično uštimani, fantastičan bubanj koji se probijao cijelim klubom da je i ekipa za šankom kimala glavom na brze ritmove. Atmosfera se počela zahuktavati, Stronghold je vrlo energično nabrijao ekipu u dvorani i time zaslužio odlične komentare publike nakon svog seta.

Nakon Strongholda, na red je došao Angel Du$t iz Baltimorea. Bez puno razgovora, krenuli su brzo i agresivno i ostali pri tom tempu do kraja. Mnoštvo publike se tad u vrlo kratkom roku našlo u dvorani. Vintage je već bio gotovo pun, a do glavnog benda večeri bilo je još oko sat vremena. Melodičnije od ostala dva benda, Angel Du$tove pjesme ostavljaju nešto veseliji dojam. Brzi i čvrsti hardcore ritmovi bubnja s beskompromisnim gitarskim rifovima i masnom bas dionicom pratili su pankerski melodičan vokal i pokretali sve više i više publike ispred stagea. Ipak, sa zvukom sam bio nešto nezadovoljniji. Iako mi se instrumentalno činilo da je sve na mjestu, vokal mi je bio pretih i nekako se teško i mutno probijao kroz buku gitara i basa. Unatoč tome, atmosfera nije patila. Pjevač se tako, ponesen odličnom atmosferom, osvrnuo na činjenicu da nas je stvarno velik broj, iako nas većina nikad nije čula za Angel Du$t te je bio vidno oduševljen. Za kraj su nam otprašili još dva vrlo kratka broja te nas pozdravili i ostavili da iščekujemo glavnu atrakciju.

Publika se tako počela još više slijevati u dvoranu i vrlo brzo je postalo jasno da će biti puno do čepa, kako sam i pretpostavio. Nakon nešto duže stanke, tonac je ugasio glazbu i pustio uvodnu “Surfin Bird” The Trashmana i publika je počela plesati, a bend se još nije ni popeo na stage. Sick of it All se tako brzo popeo na pozornicu i zauzeo svoje pozicije te kao šakom ravno u čelo počeo svirku s “Good Lookin’ Out.” Uz kratke pozdrave između pjesama, pjevač Lou Koller nije mnogo pričao, ali svojom energijom kroz glazbu pokazuje zašto je ovaj bend tako kultan i bitan. Lou je vrhunski pokretač publike, tako da je već kroz prve dvije pjesme hrpa nogu bila u zraku iznad glava publike. U sredini dvorane bio je potpuni kaos, svaki prepoznatljivi stih pratila je vojska u zrak podignutih šaka, skakalo se po pozornici i glavama onih u prvim redovima, šutka nije bila samo jedna, nego ih je bilo nekoliko po cijeloj dvorani. Ova njujorška četvorka provela nas je kroz cijelu svoju dugogodišnju karijeru, od old school stvari poput “It’s Clobberin’ Time,” Injustice System!,” “Just Look Around,” preko “Busted,” “Sanctuary,” “Uprising Nation” i “Machete” sve do novijih “Death or Jail,” “Sound The Alarm” i “DNC” s najnovijeg albuma pod nazivom “The Last Act of Defiance” koji trenutno promoviraju na ovoj turneji u sklopu koje su posjetili i naš glavni grad. Kraj koncerta bio je, naravno, rezerviran za najpoznatije hitove poput “Road Less Traveled,” “Built to Last” i “Us vs. Them,” a publika je svakom pjesmom sve više ludila i tresla Vintage. Ne samo da se napunila dvorana, nego je stajalo ljudi i ispred ulaza u nju gledajući koncert. Zvuk je bio odličan, nabrijana i glasna gitara u kombinaciji sa žestokim basom, bubanj metronomski precizan i agresivan te naravno prepoznatljivi vrišteći vokal, svi su se čuli u vrlo dobro smisksanoj kombinaciji i tako poboljšali cjelokupni dojam i pokazali kako se to radi. Oko ponoći, bend nas je pozdravio te se zaputio prema svom crvenom kombiju parkiranom ispred ulaza u klub, a DJ Kneža je nastavio s hardcore playlistom zabavljati krcati Vintage.

Usudio bih se reći da je ovo bio najuspješniji i najposjećeniji koncert u Vintageu ove sezone, a i ako sam u krivu, bio je definitivno najluđi i najnabrijaniji. Hardcore scena je po tome i poznata, ali uvijek je lijepo vidjeti takvu energiju i zajedništvo u publici, gledati skakanje publike po pozornici i s nje odjeke stare škole, bez da zaštitari drže stage kao da je sveta stolica. Nema se što reći, osim zaključiti da je koncert bio vrhunski, sva tri benda su odradila fantastične nastupe i zabavili nas te izmorili do krajnjih granica. I svaka čast Vintage Industrial Baru na ovakvoj ponudi koncerata, napokon da u ovom gradu imamo klub koji stvarno cijeni scenu te ju zna iskoristiti.

Hrvoje Pandžić
Hrvoje Pandžić

Hiding is my greatest fear