Koncerti

Seven That Spells - psihodelični rock za 23. stoljeće

Seven That Spells - psihodelični rock za 23. stoljeće

[caption id="attachment_3306" align="aligncenter" width="547"]Seven That Spells © Julien Duval Seven That Spells © Julien Duval[/caption] Seven That Spells dolaze iz 23. stoljeća gdje je rock mrtav. Ti putnici kroz vrijeme i dimenzije svojim povratkom nastoje spriječiti tragičan ishod dosadne povijesti. To su i dokazali 19. prosinca na rasprodanom koncertu u Velikom pogonu Tvornice kulture. Razbijanje tišine započelo je furioznim previranjima frekvencija koje su izlazile kao zid zvuka sačinjene od manipulirane mikrofonije i efekata. Prva na repertoaru, repetativnim gitarskim rifom, zagrmila je "In II" - pjesma s njihovog posljednjeg albuma IO koji je drugi dio konceptualne trilogije The Death And Resurrection Of Krautrock. Od prvih bubnjarskih udara dalo se prepustiti i uživati u punoći zvuka kojeg su Seveni ovog puta (uz bazični trojac kojeg čine frontmen Niko Potočnjak, basist i vokal Jeremy White i bubnjar Nikola Babić) podebljali još jednim bubnjom, a pridružio im se i Bojan Kocijan iz Cojonesa za gitarom tj. efektima. Vrlo zanimljivi aranžmani pulsirajuće rock psihodelije oduševljavali su publiku u popunjenoj dvorani. Iako, iz nekog razloga trećina dvorane bila je "odsjećena" velikim crnim zastorom unatoč velikoj potražnji na samom ulazu i priličnim brojem ljudi kojih su ostali bez karte. Pozitivne emocije i energija nisu bile vidljive samo na publici već i među članovima benda koji oduševljenje i zadovoljstvo nikako nisu mogli sakriti. Ta karakteristična magična usklađenost, tj. kontrolirana neusklađenost najviše je došla do izražaja prilikom bubnjarskih solo dionica koje kao da su "ispadale" iz osnovnog ponavljajućeg ritma koji su tvrdoglavo držali bas i gitara. Oko repetativnog rotirajućeg rifa Seveni grade zid teških dronova i atmosfere koji se razvija do granica apsurdnosti, ali opet dovoljno ukroćeno da se može govoriti o genijalnosti čitavog sastava. Prodorni Rickenbacker tonovi i odlični tibetanski napjevi deleyanih vokalnih dionica prilikom izvođenja "Burning Blood" i "Io" savršeno su se uklapali u cjelokupno rekonstruiranje psihodeličnog rocka za 23. stoljeće u koji su sami uvjereni i dosljedno ga grade. Pred sam kraj skoro dvosatnog nastupa odsvirali su kaotično utjelovljenje jave i iluzije kroz lucidne pokrete Nike Potočnjaka prilikom izvođenja pjesme "Aum". Na samom kraju koncerta, uz brujanja mikrofonije naslonjenih gitara na pojačala, bend predvođen karizmatičnim Nikom poklonio se publici te im se zahvalio. Definitivno odličan kraj sezone koncertom benda koji lako stapa žanrove, stilove i pretapa ih u moderne i svježe apokaliptične kreacije što je zagrebačka publika prepoznala i prihvatila iako se radi o "teže probavljivom" žanru.
Tekst: Luka Budiša    
Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."