photo: Sean Kuti, credit: Sanja Matić
Afrobeats, punk i svjetska energija na drugom danu 17. INmusic festivala
25.06.2025. 15:43
Drugi dan INmusic festivala donio je spoj politički angažiranog afrobeat spektakla Seun Kutija i energičnog korejskog punk trija Sailor Honeymoon. Na pozornicama festivala izmjenjivala se glazba, kultura i poruke slobode, dok je publika uživala u raznolikosti koja nadilazi granice.
Drugi dan INmusic festivala, koji je – ako je vjerovati službenim statistikama – najposjećeniji, ili bar jedan od najposjećenijih do sad (barata se brojkom od 20.000 posjetitelja) obilježio je kasnoposlijepodnevni nastup Seun Kutija i njegovog benda (zapravo benda njegovog oca Femi Kutija, koji je umro 1997.) Egypt 80. Kao najmlađi sin velikog oca – Seun se pobrinuo da naslijeđe njegovog oca ne bude zaboravljeno. Pritom mislim i na muzičko, i političko, jer su se jučer sa glavnog stejdža, na kojemu su Seun i energični Egypt 80 nastupali čule i političke poruke koje promiču slobodu ponad bilo kakve vrste diktature i nužnost prestanka svih ratova („svakog tjedna izbije novi rat”, reče Seun). Pred nemalim brojem okupljenih, u vrijeme kad je na festival pristizala masa ostalih posjetitelja, ovi razigrani glazbenici (gitarist u „šlafruku”, nasmiješeni basist, rasplesana back-vokalistica...) doslovce su demonstrirali što znači multi-kulti glazba (ili, u ovom slučaju – multi KUTI glazba). Seun skače, pjeva, izvikuje parole, uzima saksofon i pjeva, momci i djevojka ga skladno prate, energija se uspješno transferira na opuštenu publiku i ja se osjećam kao građanin svijeta, tu na domicilnom tlu. Ne znam mnogo o Seunovom glazbenom djelovanju, no njihov nastup me svakako potiče da ga istražim. Bilo je lijepo kasnije vidjeti članove benda kako se druže s posjetiteljima, slikaju s njima i ne skidaju osmijehe s lica.
Nakon nastupa Seun Kutija na glavnom stejdžu – onu nazvanu World Stage zauzele su tri simpatične Koreanke pod bendovskim imenom Sailor Honeymoon, te je obogatile svojim gitarama i bubnjem (toliko o tome da iz Koreje dolaze samo K-pop bendovi!) Djevojački trio energičan je, curke skaču i trude se prenijeti energiju na sve veći broj publike, koji prirodno gravitira World Stageu sa glavnog. Čini se kako uspijevaju potaknuti pažnju okupljenih svojom glazbom koja je utemeljena na punku nešto starijeg izričaja – nije u pitanju moderniji pop punk, nekako se više oslanjanju na ostavštinu starijeg undeground punk zvuka; navedeno potvrđuju ubacivši u svoj set obradu klasika „Now I Wanna Be Your Dog” The Stoogesa, što mi je osobno bilo mrvicu cheezy (gotovo da i nema punk benda koji u nekoj fazi svoje karijere, posebno početnoj, nije „obradio” ovu stvar), ali kako su to bile ove simpa curke oprostio sam im. Ostatak nastupa prolazi podjednako energično, no ništa što već nismo čuli, e a da bi nas ostavilo razjapljenih čeljusti.
