Toplo močvarno crnilo – dark wave uz Popsimonovu, SDH i The Peripheries
25.03.2025. 19:36
Svoj neplanirano produženi dark wave vikend, započet u petak 21.03. uz fenomenalnog Cursesa na Planet Srijedi dovršio sam u ponedjeljak 24. u zagrebačkoj Močvari uz talijanske The Peripheries, španjolske SDH i domaću darkwave divu Popsimonovu.
Doduše, zbog obaveza prema matičnom mi bendu Talijane sam ulovio pred sam kraj nastupa (frontmenovo predstavljanje članova bilo je krajnje simpatično!), no usud se uvijek pobrine da se sve dogodi s razlogom, pa me tako moja „sister from another mother” koja je štreberski precizno došla na sam početak izvijestila kako su The Peripheries bili zabavni i dobri, uz živopisnu klavijaturisticu kao apsolutni highlight benda („to si trebao vidjeti!” izazvalo je žal za propuštenim), a svoj izričaj nalazi u naslijeđu new wavea i gothic zvuka ranih osamdesetih (zašto me vremešniji pjevač obrijane glave kao po defaultu asocirao na Bauhaus)?
Nakon kratke pauze „uz pljuge i pivo”, tijekom koje sam zapazio da se unatoč prethodnom grmljavinskom nevremenu u Močvari skupilo tridesetak darkerskog zvuka gladnih duša uslijedio je nastup dobro poznate, neobične i pozitivno lude Lane Jastrevski, umjetničkog imena Popsimonova. Matični Karlovac i Sisak na njen su „izvan svih okvira” elektro alter izričaj stavili pečat lokalnog undergrounda, no Popsimonova (sad slijedi ono neizbježno „da je kojim slučajem iz Berlina!”) ima to nešto svoje, drugačije i originalno, a opet dovoljno snažno i upečatljivo da bi moglo biti popularno daleko šire. Sva sreća, pa njoj do toga nije stalo (ili se barem tako čini), tako da je nas iskričavim nastupom na stejdžu Močvare Lana uvela u potpuno svoj svijet, u kojem vladaju plesni industrial ritmovi, prilično zanimljivi (na trenutke i dozirano kaotični) produkcijski aranžmani, i njeno „hladno”, a ipak vrlo osobno vokaliziranje. Laptop na stoliću sa kojeg je puštala pozadinske trake primoravao ju je da se saginje u čučanj ispred njega i prebaci na sljedeću, a već idućeg trenutka Lana je plesala i pjevala u svom filmu, šireći baršunom obojeni dark wave dah ka rasplesanoj i prilično dobro raspoloženoj publici. Spomenut ću i kako je ovaj nastup svojevrsni povratak Popsimonove na scenu; osobno joj želim što više živih nastupa. Pardon – osobno SI želim što više njenih živih nastupa! //p.s. - moj osobni favorit bila je zadnja, klasično bendovski aranžirana post punk stvar.
Uslijedila je još jedna kratka pauza, a onda je tamnocrvenim svjetlom obojenu pozornicu Močvare zauzeo vrlo zanimljiv španjolski dvojac SDH – Semiotics Department of Heteronyms, kojeg čine Sergi na elektronskim instrumentima i spravama, i karizmatična vokalistica hipnotičnih očiju i pokreta tijela Andrea. Njihova glazba ima najviše pop elemenata, oslanjajući se prilično na synth-pop zvuk osamdesetih, u dobroj kombinaciji s dark wave zvučnom estetikom i klupskim EBM plesnim feelingom. Smisao za pisanje dobrih melodija primjetan je na prvu, a Andrein smion i senzualni ples (ne štedi „razbacati” svoju dugu plavu kosu i zavrtjeti zavodnički bokovima), uz srednje duboki, lijep i pun vokal čine ih i vizualno atraktivnima. Plesni ritmovi prenijeli su se na publiku, a svaka netom izvedena pjesma popraćena je od iste podržavajućim aplauzom i oduševljenim uzvicima. Guglajući i preslušavajući SDH prije ovog koncerta zapazio sam kako imaju zavidan broj Spotify streamova (pjesma „Suffer” sa EP-a „Against Strong Thinking” iz 2020. godine ima preko pola milijuna preslušavanja na platformi!), a onda i otkrio da je ovaj „deadly duo” sačinjen od ključnih osoba s dark / industrial elektro scene u Barceloni – osim što su oboje članovi post punk banda Wind Affair utemeljitelji su i vlastite izdavačke kuće Cønjuntø Vacíø. Svakako upečatljiv, zanimljiv i plesni nastup kojeg je krasio dobar zvuk i još boji feeling.
Močvarin ponedjeljkasti dark wave koncert došao mi je kao pandan večernjoj grmljavini i kiši, i zapravo je zanimljivo za primijetiti koliko topline ima u naoko (ili „nauho”) hladnim dark wave elektro tonovima. Naravno, ako je izvođači znaju izvući iz mašina i prenijeti, a publika to prepoznati, što je na ovom izletu svakako i bio slučaj. Izvještaj ću završiti komentarom svoje soul sister, koja je prilično precizno definirala događaj sljedećom mišlju: „činjenica kako u današnje vrijeme postoje ljudi koji ovo rade i spremni su doći s tim ovdje iz fakin' Španjolske je takav jbn blagoslov”. Amen.
