Padre @ Vintage Industrial Bar
24.05.2014. 15:13
Riječani opet oduševili!
Sinoć, 23. svibnja, u Vintage Industrial Bar došao je još jedan riječki bend, nastavljajući niz dobrih fešti s riječanima na pozornici. Ova četvorka pod nazivom Padre cover bend su svega i svačega, s naglaskom na dobre MTV rock, metal i punk hitove od ranih devedesetih do danas. Oni koji prate hrvatsku metal scenu vjerojatno već i znaju da je Padre sestrinski bend poznatog riječkog metal velikana Father. Nakon rastanka s vokalistom Mihaelom Prosenom (Kung Foo Fighters, Tri Kralja), Father je usporio s autorskim materijalom i posvetio se nastupima u verziji Padre, u kojoj su vokalisti i oba gitarista - Davor Tomić Pinky i Dario Pažanin, te basist Frano Jardas. To ne znači da Father ne radi i dalje na autorskom materijalu, no o tome ćemo u intervjuu s Davorom Tomićem za koji dan, a za sad, da vidimo kako je prošao sinoćnji koncert u Vintageu.
Prvenstveno, šaljem osobno virtualnu packu po prstima Vintage Industrial Baru, jer se po već ne znam koji put događa da koncerti petkom, koji stvarno budu i više nego dobri, nemaju gotovo nikakvu reklamu prije koncerta. Isto se događalo već s nekolicinom bendova, pa tako i ovaj put. Dok se Good Vibrations program svaki tjedan reklamirao agresivno i na sve strane, koncerti ovakvih bendova prolaze jedva zapaženi, što je razlog i tomu da na koncert dolazi puno manje ljudi nego što bi moglo da se netko, tko je za to i zadužen, malo pokrene kao, primjerice, ekipa iz organizacije Good Vibrations. Kao primjer uzmite Facebook event sinoćnjeg koncerta Padre u na koji je pozvano nešto više od 60 ljudi, i event nadolazećeg Good Vibrations 28.5. na koji je pozvano više od 8000. I mislim da je jasno što sam htio reći.
Tako je i na početku večeri, neposredno prije koncerta, oko 23 h, izgledalo kao da će dvorana Vintagea biti gotovo prazna, ali na svu sreću, bio je petak, pa se okupilo nešto mase u klubu koja se na početak koncerta ipak odazvala i pristojno popunila dvoranu.
Padre je započeo koncert nešto prije ponoći pjesmom "Go With The Flow" od Queens of the Stone Age. Entuzijasti u prvim redovima su se rasplesali odmah, ali ostatak publike je ipak čekao sljedeću pjesmu da se pokrene. Pošto bend zna što radi, sljedećom pjesmom, "Are You Gonna Be My Girl" od Jet, ostatak ljudi dobrano su rasplesali. U nastavku redali su se hitovi poput "Are You Gonna Go My Way" Lennyja Kravitza, "Smooth Criminal", žestoka obrada "Take On Me" od A-Ha u stilu Emil Bullsa, "Basket Case" od Green Day za vrijeme kojeg je bend dobio i plesačicu iz publike, Red Hot Chili Peppers, Pearl Jam, Blur i za kraj prvog seta Blink 182 i njihov hit "All the Small Things" koji je, naravno, razbacao i one najukočenije u publici kojih, moram priznati, čak i već nakon 15-ak minuta svirke gotovo da nije ni bilo. Nakon Blink 182, bend se povukao na 15-minutnu pauzu u backstage.
Povratkom na pozornicu, otpočeli su drugi set pjesama žestoko i nabrijanom pjesmom "All My Life" svima nam dragih Foo Fighters. Činilo se već tad da publika iz nekog razloga kao da se boji prići pozornici, jer je kroz cijeli prvi set, a i sad, pred stageom bila velika praznina u kojoj su se povremeno našli samo rijetki odvažni likovi dovoljno pijani ili dovoljno nabrijani da se zapravo pošteno zabave i pridonesu cjelokupnoj atmosferi koncerta. Ali, bilo kako bilo, ništa nije sprečavalo Riječane da se dobro zabavljaju na svojim pozicijama i da zabave i sve u publici, bili oni jednom nogom na pozornici ili čagali pokraj ulaznih vrata. Nastavili su s ljubavnom laganicom, „Wicked Game“, nakon koje je usljedilo meni veliko iznenađenje, veliki hit Tool, "Stinkfist," koji doduše dobra većina prisutnih nije prepoznala, ali oni koji jesu bili su i više nego oduševljeni i zdušno pjevali uz Franu Jardasa.
Davora Tomića, popularno poznatog kao Pinky, mnogi već znaju ne samo kao vrsnog gitarista, već i kao snimatelja i producenta (Father – One Eon; Kryn - Scars Remind Me), a sinoć se pokazao, osim kao odličan vokalist, i kao izvrstan basist. Nakon "Stinkfist", Frano je prepustio svoj instrument Pinkyju i uhvatio se prvenstveno mikrofona za narednih nekoliko pjesama. Uslijedila je svima poznata "Under The Bridge" RHCP-a, a nakon nje započeli su zvuci "Take A Look Around" od Limp Bizkit koja je označila početak najnabrijanijeg i najžešćeg dijela koncerta.
Uslijedile su "Killing In the Name" Rage Against the Machine, "Die Die My Darling" Metallice i "B.Y.O.B" SOAD-a, nakon kojeg je uslijedio još jedan Queens of the Stone Age s njihovim najvećim hitom "No One Knows" te je SOAD-ov "Chop Suey" najavljen kao posljednja pjesma koncerta, nakon koje je bend ostavio svoje instrumente i krenuo prema backstageu. Ali kako to već ide, publika ima naravno nije dopuštala jer su priredili vrhunski party, pa su se vratili odraditi bis s još nekoliko velikih hitova.
"I Wanna Be Sedated" od The Ramones i "Ace of Spades" od Motorhead bili su vrhunski pogodak za zadnji dio večeri jer ih je publika objeručke prihvatila čime se napokon atmosfera podigla na dobru razinu gdje su svi prisutni pjevali iz petnih žila i pratili bend svakim stihom. Za sami kraj ostavili su, kako su i sami najavili, himnu i pozvali publiku da stave desnu ruku na srce i započeli poznati rif Nirvanine "Smells Like Teen Spirit". Bend se zahvalio publici na cijeloj večeri, te za posljednju pjesmu pozvao posebnog gosta. Na stage se popeo Jadran Mihelčić, devetogodišnji metalac iz Novog Zagreba, koji je u svojih tek nekoliko godina strastvene glazbene karijere uspio upoznati velikane poput Metallice, Megadeth, Anatheme, Vlatka Stefanovskog, Epicu, Father, pjevao solo izvedbe u zagrebačkom Rock klubu Ribnjak, održao solo heavy metal koncert u Muzeju suvremene umjetnosti, pjevao prije Zabranjenog pušenja u Orebiću, po rock bendovima u Dubaiju, te je već svirao i s Father i Dinom Jelusićem, kao i s bendom Made In Iron s kojima će opet zapjevati sljedećeg tjedna u tvornici na Rock Am Factory. Također je pjevao kao gost na jednoj pjesmi velikom Iced Earth. Kako plijeni pažnju gdje god se pojavi, tako ga je i ekipa iz Padre ponovno primjetila u klubu sinoć i pozvala da s njima na kraju koncerta otpjeva "Enter Sandman" Metallice. Jadran i Padre su izazvali ovacije i apsolutno rasturili, kako to i priliči zatvaranju ovakve večeri, predstavili bend, te nakon posljednjeg udarca bubnja, posljednji put pozdravili publiku i zaputili se u backstage.
S tehničke strane se nema puno toga za reći, već je više-manje sve jasno pošto su u pitanju glazbenici koji su uigrana ekipa i vrhunski barataju svojim instrumentima. Osobno sam po prvi put gledao ekipu iz Padre s bubnjarem Markom Jurićem, i kako sam i očekivao da će i on odraditi izvrstan posao, tako je i bilo. Što se tiče zvuka i mix pulta, bilo je i više nego dobro, osobno sam imao malu zamjerku na povremeno mutne vokale, ali s obzirom da sam većinu koncerta proveo u prvom redu, mislim da je to prihvatljivo.
U zaključku - tko nije bio nek' mu bude žao. Rijetko koji bend je sposoban odraditi ovakvo kvalitetan koncert, i što se tiče atmosfere i muzički. Činjenica da jedini koji se potrudio napraviti plakat i staviti ga na event na Facebooku je bio Pinky po meni je sramota za organizacijsku ekipu koncerata petkom koji se ne trude dovoljno privući ljude na koncerte. A s obzirom na cijenu koncerta (besplatan upad do 23h, kasnije 20 kn, 10 za studente), to stvarno ne bi bio težak posao. Ali na sreću, kako se ljudi ipak skupilo, večer je prošla odlično, s odličnom atmosferom, puno dobre glazbe i dobre zezancije i iskreno se nadam da ćemo Padre imati prilike opet vidjeti uskoro u Zagrebu, te da će se netko zapravo potruditi da obavijesti malo širu javnost o njihovom dolasku jer su to i više nego zaslužili. Izgleda da te Riječane nisu ni naučili o konceptu razočaranja.
Tekst: Hrvoje Pandžić
