photo: Mudhoney, credit: Zvonimir Bregeš
Doza grunge nostalgije uz Mudhoney u Tvornici
16.09.2024. 17:17
Mudhoney je sinoć, 15. rujna, održao energičan koncert s velikom dozom nostalgije u velikom pogonu Tvornice kulture u Zagrebu, obilježivši svoj četvrti povratak u ovaj grad. Pionirski bend grunge pokreta iz Seattlea svirao je pred zrelijom i dobro glazbeno potkovanom publikom koja će uvijek cijeniti dobar drum solo, a koja je s veseljem dočekala stare grunge klasike, kao i nove hitove s njihovog posljednjeg albuma Plastic Eternity.
Večer je započela nastupom nizozemskog noise rock benda SØWT, koji su me iznenadili svojom mladolikošću i snažnim, kvalitetnim nastupom koji ne bi bilo loše ponoviti u skorijoj budućnosti. Na našim prostorima relativno nepoznati, njihov energičan nastup ostavio je dobar dojam na publiku, pripremivši teren za glavne zvijezde večeri.
Kada je Mudhoney stupio na pozornicu sva snaga i sirova energija koju nose sa sobom već desetljećima, odjeknula je od prvog tona do posljednjeg, uz svesrdnu podršku vjerne publike. Čim je Mark Arm, s minimalnom komunikacijom, počeo svirati, bilo je jasno da je ovaj koncert više od običnog glazbenog nastupa – bio je to povratak u eru koja je definirala cijelu generaciju.
Žestok zvuk prožeo je cijelu dvoranu, a mene su proželi trnci baš kao i svaki put kada čujem taj prepoznatljiv zvuk 90-ih. Iako If I Think kao opening act i ne bi baš bio moj prvi odabir za otvaranje koncerta, uslijedili su žešći, masniji rifovi Move Under i Who You Drivin' Now koji je puno bolje odgovarao publici, a sve što smo trebali napraviti bilo je zatvoriti oči i prepustiti se grunge ritmu, zadovoljno kimajući glavama. Ozvučenje je, uz nešto naštimavanja mikrofona brzo dovedeno do savršenstva i atmosfera se opasno počela kuhati. Do kraja prve trećine svirke Mark nam je dobacio prvu kost koju smo jedva čekali čuti uživo, njihov poznati singl iz davne 1988. Touch Me I'm Sick.
Ako poslušate novi materijal sa albuma Plastic Eternity, poput Little Dogs (koji jako podsjeća na Pixies-e) ili Tom Herman's Hermits i Move Under koji donose moderniju produkciju, shvatit ćete da glavni kolorit tih skladbi jasno upućuje na isti DNK koji je pokretao Mudhoney kroz cijelu karijeru. Sudeći prema prosjeku godina sinoćnje publike, ovaj beskompromisni potez zasigurno nije pomogao u privlačenju mlađe baze fanova, ali to zapravo nije niti važno. Mudhoney svirka snažno evocira zvuk Nirvane, Soundgardena, Alice in Chains i Pearl Jama – bendova od kojih, nažalost, neke više nikada nećemo imati priliku čuti uživo. No, Mudhoney su tu da nas podsjete na te legendarne zvukove Seattle-a 90-ih.
Stoga nije iznenađujuće što su se nove pjesme s Plastic Eternity, koje bend upravo promovira na turneji, savršeno uklopile u setlistu. Također, nije iznenađujuće što je publika najviše očekivala i uživala u starim hitovima koje je Mark ostavio za sam kraj svirke: Suck You Dry, Here Comes Sickness i In 'n' Out of Grace. Koncert je bio prava nostalgična poslastica za ljubitelje grungea, a Mudhoney, poznat po svom sirovom, nefiltriranom zvuku i kritičkom pristupu prema društvu i glazbenoj industriji pokazao je da unatoč godinama ne gubi na intenzitetu i strasti prema nastupima uživo.
U konačnici, Mudhoney su svojim autentičnim nastupom od oko sat i pol sinoć jasno pokazali da, iako se vrijeme mijenja, njihova strast za glazbom i posvećenost grunge zvuku ostaju nepromijenjeni. U današnje vrijeme to ih stavlja u jednu zanimljivu poziciju: oni su istovremeno začetnici, ali ujedno i jedni od posljednjih predstavnika blistave grunge scene.
