Malady Lane & Straight Outta Fridge @ Klub.
22.03.2014. 10:50
[caption id="attachment_720" align="aligncenter" width="547"]
Malady Lane @ VIB © Julien Duval, Good Vibrations[/caption]
Isti ljudi, sto ćudi
Ako ste ljubitelj kvalitetne alternativne glazbe i volite žestoke, decibelima nabijene zvuke, možete biti sigurni da ćete to i dobiti ukoliko koncert organiziraju bendovi iz zagrebačkog House of Pablo teama. Za one koji ne znaju, House of Pablo je naziv za nekolicinu zagrebačkih bendova okupljenih u jedan složni kolektiv koji postaje sve popularniji na prostorima Lijepe naše. Ovoga puta, u četvrtak, koncert je bio rezerviran za Malady Lane i Straight Outta Fridge u zagrebačkom Klubu. Na mjesto održavanja koncerta stigao sam oko 21:40 u društvu brata. Kako je ostalo još dosta vremena do početka koncerta, to vrijeme iskoristili smo u Beertiji, degustirajući svjetski poznata piva. Ha-ha, naravno da nismo, već smo popili standardnu Žuju dok su sva ta svjetska piva, nažalost, bila samo predmet našeg razgovora. Tekućina u zelenoj boci bližila se dnu, a približavao se početak koncerta koji je konačno krenuo dvadesetak minuta iza 22:00. Prvi na scenu stupili su Straight Outta Fridge - band koji bi se najlakše mogao opisati kao mješavina starijih pjesama Red Hot Chili Peppers, te najbolje faze Rage Against the Machine: žestoki funk satkan od čestih gitarskih wah-wahova, vrlo kvalitetnog repanja i sjajne ritamske sekcije braće Jambrošić. Nažalost, uživanje u nastupu ovog benda potrajalo je samo pola sata jer, kako sam kasnije saznao, nemaju više materijala. Zbog toga bi se moglo postaviti pitanje bi li netko uopće trebao održavati koncerte s polusatnim repertoarom? Ako je vaš odgovor negativan, volio bih da poslušate Straight Outta Fridge uživo i mišljenje će vam se vrlo vjerojatno promijeniti. Naziv banda vrlo je zanimljiv i pamtljiv, ali je u potpunoj koliziji s onim što pružaju ovi momci jer glazba je koju serviraju prije Straight Outta Very Very Hot Oven, nego Straight Outta Fridge. Osim što iščekujem studijske verzije pjesama, jedva čekam i sljedeći koncert koji će, nadam se, biti nešto duži. Nakon kraće stanke, koja je uvijek dobra prilika za novo pivo, na pozornicu su se popeli gotovo isti ljudi. Da, Malady Lane čini skoro ista postava prethodnog banda, samo ulogu vokala i ritam gitare preuzima čovjek umjetničkog imena Chris Ian. Ako sam za Straight Outta Fridge iskoristio usporedbe sa svjetski poznatim bandovima, učinit ću to i za Malady Lane. Kada bi zamislili grafikon koji prikazuje žestinu grunge bendova, strelica Malady Lane penjala bi se dijagonalno, ostavljajući iza sebe Soundgarden, Pearl Jam, Nirvanu pa čak i Alice in Chains. Možda je uzrok tome što gotovo svaki član Malady Lane pripada postavi nekih drugih bandova kolektiva House of Pablo - koje karakteriziraju žestoka distorzija, jaki groove, te snažni ritmovi bubnjeva - pa su odlučili te elemente spojiti sa žanrom rock glazbe koji je nastao sredinom osamdesetih u Seattleu. Kako su krenuli, tako su, nakon pedesetak minuta, i završili - žestoko. Moram pohvaliti i sam Klub koji vam neće dopustiti da propustite niti jednu sekundu koncerta jer ako vas fiziološka potreba potjera na WC, putem će vas pratiti zvučnici koji neće prestati svirati niti na samom mjestu gdje ste se uputili. Publika na ovom koncertu nije igrala veliku ulogu jer su to uglavnom bila poznata lica ljudima na pozornici, koji su to, kako su mi rekli, i očekivali. Iako, priznajem, cjelokupni dojam poboljšala bi činjenica da je bilo malo više ljudi spremnih na aktivnije praćenje koncerta. Tekst: Filip Kordovan