Voland Le Mat i Mika Male u sklopu MIMO večeri
07.03.2016. 16:32
Sinoć je u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti održan peti koncert treće MIMO sezone. U sklopu toga, svoje svirke su održali Voland Le Mat i Mika Male, bendovi koji su nepravedno zanemareni na glazbenoj sceni. Kad sam vidjela objavu za koncert, rekla sam sama sebi, "Wow, pa ovo kao da sam ja slagala". Naime, ne mogu zamisliti dva hrvatska bedna koja bi više išla jedan uz drugog kao što to idu Mika Male i Voland Le Mat.
Momir Oljača izašao je na pozornicu u pratnji dvojice prijatelja i glazbenika, Roberta Bagarića na klavijaturama i Velimira Grujića na električnoj gitari. Pozdravio je publiku i svoje fanove za koje kaže da su to vrlo lijepi ljudi, a pri tome ne misli samo fizički lijepi, već lijepi po svemu, po onome što rade i po onome što jesu. Bilo je lijepo to čuti. Prva stvar koju je izveo bila je pjesma "Lakše od laganja", u kojoj je Momir malo pobrkao stihove zbog uzbuđenja, no nije se činilo da mu je to itko zamjerio. Uslijedila je neka novija pjesma, a potom "Svijet tišine" koju je Voland Le Mat jučer izveo u posveti nekoj Jeleni od nekog Ivana. Ova krasna ljubavna pjesma s vrlo poetskim stihovima, pomalo kontemplativna, uvukla je publiku u taj neki svijet tišine i probudila u nama tako poznat osjećaj ljubavne boli koju još više hranimo lažnom nadom. Nakon toga je uslijedila pjesma "Uvijek nakon toplih kiša" s albuma "Faustopojke" koja je bilo gotovo neprepoznatiljiva, a odavali su je jedino stihovi. Momir Oljača je u nekoliko intervjua priznao kako se u posljednje vrijeme voli igrati elektronikom, a to se upravo moglo čuti jučer i na ovoj pjesmi. Međutim, to nije umanjilo doživljaj i prethodnu kvalitetu pjesme. "Discedo"je nova pjesma koju je njegova publika mogla već čuti u nekoliko verzija, a jučer je opet to bila potpuno nova verzija iste pjesme. Za kraj su odsvirali novu pjesmu "Les Champs Utrinees", "da ne bismo kući išli plačući", našalio se Oljača.
Nakon kratkog razgovora o trenutnom stanju hrvatske kantautorske scene u Zagrebu, koja se održala tokom pauze između dvije svirke, na pozornicu su stupili Mika Male. Ovoga puta, bend su činila tri člana: Orlan Tus na klavijaturama, gitari i kao vokal, Igor Bušljeta na bubnjevima i Majda Bojić na violini. Pomalo tihi i sramežljivi, Mika Male, samo su svirali bez puno priče. Međutim, nema ni potrebe da itko od njih nešto priča, sve kažu svojom glazbom. Započeli su pjesmom "Grad" s albuma "Vremenom" i nastavili novom "U lođi". Poetičnost stihova, nježna violina koja na trenutke uz bubnjeve prelazi u žešće melodije i ritmove te Orlanov glas, savršeno se nadopunjuju. Ne možete ne osjetiti nešto kad slušate bend poput Mika Male. Njihova glazba jednostavno vuče osjećaje iz vas i zahtijeva da budu doživljeni ili ponovno proživljeni. Melankolija, život, ljepota, liričnost - riječi su kojima bih opisala njihov sinoćnji nastup. Tus je izjavio kako će svirati nekakav presjek karijere pa su se tako na repertoaru pronašle starije pjesme s albuma "Bijelo" i "Vremenom", novije stvari s albuma "Gdje se sastaju luđaci" i jedna nikad objavljena pjesma, a koja možda nikad ni neće biti objavljena.
Iako se jučer u Gorgoni održao koncert, dakle glazba je u pitanju, za mene je to bila večer poezije na neki način. Oba benda kreiraju stihove koji imaju tu neku dubinu, bilo da se to dogodilo slučajno ili s namjerom, tako da su i pjesničke duše jučer mogle uživati u jednom krasnom ugođaju. Za kraj, moram pohvaliti MIMO inicijativu koja je u sklopu svojih sezona imala gostovanja stvarno kvalitetnih glazbenika kojima nije ustupljeno dovoljno medijskog prostora. Uvijek govorim kako bend poput Mika Male zaslužuje puno više prepoznavanja među slušateljskom publikom, a ovakva događanja svakako to mogu popraviti. Nadam se da ćemo i Voland Le Mat i Mika Male imati prilike uskoro opet čuti u nekom sličnom ambijentu gdje će biti bitna samo glazba i njezin doživljaj.
