Voodoo apokalipsa uz My Baby i Jam Ritual u Tvornici
30.11.2015. 20:58
Kao kruna na već sjajan koncertni tjedan, sinoć nas je čekala šamanska blues rock večer. Nakon Sleepyheadsa, Kralja Čačka, Atheist Rapa, svakog izvrsnog u svom žanru, sinoć smo se okitili nizozemsko novozelandskim perjem i rasplesali uz izvanredan bend My Baby.
Za glavne aktere večeri zagrijali su nas varaždinski rokeri Jam Ritual. Moram priznati kako sam na njihovu svirku došla kao prilični ignorant, ali su me momentalno osvojili. Ostala sam jako iznenađena njihovom energijom, uigranošću, istančanim zvukom – svim na zavidnoj razini. Isto vrijedi i za frontmanovu dikciju, čiji engleski potpomaže povlačenju usporedbi s Black Keysima i Rebel Motorcycle Clubom. Osnova istima je, naravno, blues rock izričaj neodoljivo sličan navedenim velikanima, no glazba Jam Rituala ide puno dalje od klasične zamisli blues rocka.
Osim izleta u grunge, kojim su nam pokazali svoju žešću stranu, moglo se čuti utjecaja funka te dašak modernog, komercijalnog roka, što također daje dobar štih zvuku te ga drži bliže publici, no i kritici. Izredali su se solirajući na instrumentima te oduševili publiku i testirali razglas malog pogona Tvornice, koji nije iznevjerio. Stotinjak prisutnih drmalo je glavama i odobravalo onu prvo pomisao što ti dođe kada vidiš i čuješ ove dečke – svjetsko, a naše!
Šest godina im je iza leđa, dva albuma u vitrini, a s obzirom da su već nastupali kao predgrupe velikim imenima koja su ih sama za dotičnu ulogu odabrala, jasno je kako je Jam Ritual trenutno jedan od perspektivnijih domaćih bendova, pa nek im je sa srećom!
A onda – vrijeme je stalo, bili smo tamo samo ja i ti, My baby! Nisam sigurna imam li prave riječi kojim bih vam najbolje približila ekstatičan nastup ovog amsterdamskog tria, ali ono u što sam sigurna je kako sinoć nitko nije otišao kući nezadovoljen. Neobična, hipnotizirajuća fuzija bluesa, funka, duba meni je jednostavno neodoljiva, naročito u viđenom live izdanju. Iako me "Uprising" apsolutno opčinila, do mjere da sam je nakon prvog još 20 puta poslušala, kao najjača točka koncerta iznjedrila je "Seeing Red", eklektičnih dionica zaigrane ritam sekcije što u ovoj fazi lagano graniči s drum`n`basom. Da sam malo glazbeno potkovanija možda bih vam mogla jednim izrazom objasniti kakav je to Joost ritam držao, ali ovako vam najbolje mogu reći da sam isti uhvatila kod ABOP-a i sličnih live electronica act bendova. Ekstatičnost u redovima publike potpomogao je i vrhunski vokal frontmanice te neočekivani zapleti u pjesmama što višestruko dovode atmosferu do usijanja.
Dvosatni nastup je započeo muški dio tria, pripremajući voodoo vibre za poigravanje s udovima prisutnih. Postavili su voodoo štap, prizvali duhove dobrih vibracija i počeli jammat da nas zagriju za nevjerojatan nastup što je uslijedio. Uskoro im se na pozornici pridružuje neumorna frontmanica Cato i počinje show. Mogla bih vam sada pisati rečenice oduševljenja i ekstaze, no sljedeći ih put jednostavno nemojte propustiti, pa ovo je bio jedan od koncerata godine! Zatvorili su sa spomenutom "Seeing Red", samo da bi se par minuta kasnije vratili na binu i započeli petnaestominutni jam koji nas je još više raspametio, ako je to uopće bilo moguće. Energični, žestoki, teatralni, scenski i stilski dotjerani, vrhunskih glazbenih vještina, My Baby je, usudim se govoriti u ime sinoćnje publike, jednostavno ostavio trajni trag u nama te pokazao kako se blues može izvesti na modernije puteve te upotrijebiti kao podloga za neobičan, plesni izričaj. Prošarali su preko oba albuma, uz navedene bih izdvojila "Money man" gdje Catine vještine graniče sa stilom Betty Davis, "Remedy" te obradu Dylana – svevremensku "Masters of War".
Nedjelja kao nedjelja u Zagrebu, gradu – istovremeno spora i nervozna, dosadna i znatiželjna, hladna, ali i vrela ako znate odabrati pravo mjesto u kojem ćete ispratiti zadnje sate iste, a protekle nedjelje to je definitivno bila Tvornica kulture.
