photo: Lebanon Hanover, credit: Katarina Vukoja
Darkwave legende Lebanon Hanover rasplesale Boogaloo!
22.03.2026. 14:32
U petak, 20. ožujka, njemačko-britanski darkwave duo Lebanon Hanover vratio se u Zagreb i klub Boogaloo, tri i pol godine nakon posljednjeg nastupa u gradu. Interes je bio velik – Boogaloo se brzo punio, a publika se počela gurati prema pozornici još tijekom nastupa Jim E. Browna, a sve je to stvorilo atmosferu iz koje je bilo jasno da se očekuje nešto posebno. Publika je pritom bila vrlo raznolika po godinama, estetici, subkulturama, što potvrđuje kako je ovaj dvojac odavno prerasta bilo kakve granice darkwave/synth/goth scene.
Bend čine Larissa Iceglass i William Maybelline, koji na pozornici funkcioniraju kao savršeno uigran kontrast. Tijekom koncerta izmjenjuju se za vokalom, povremeno i za instrumentima, pa je pažnja publike ravnomjerno raspodijeljena na oboje. No koliko su slični, toliko su različiti u svojoj pojavi i stavu. Oboje djeluju hladno i distancirano, no upravo ta suzdržanost stvara hipnotizirajuću atmosferu, gotovo poput transa. Kombinacijom njihovih mračnih, dubokih vokala s jednostavnim, synth melodijama i goth estetikom dobiva se koncert koji je jednako zanimljiv za slušanje koliko i za gledanje.
Sam nastup prilično kratak, ali bez neke pobune publike. U prvoj polovici smo čuli “Ice Cave”, s Maybellinom u glavnoj ulozi. Njegov glas, koji na trenutke djeluje gotovo robotski, savršeno pristaje uz mehanički puls synthova. Nakon toga Larissa Iceglass dolazi u prvi plan s pjesmama “Saddest Smile” i “Kyiv”, gdje njezin ravni vokal dodatno naglašava melankoliju i otuđenost iz pjesama. 
Prvi veliki vrhunac večeri dogodio se s pjesmom “Kiss Me Until My Lips Fall Off”. Maybelline je tada potpuno preuzeo pozornicu – rasplesao se, razbacao po stageu i svojom energijom povukao publiku u kolektivni ples. Podij se u tom trenutku pretvorio u pulsirajuću darkwave plesnu zonu. Slična atmosfera nastavila se i tijekom “True Romantics”, kada je publika već potpuno zaboravila na ikakve kočnice. U drugom dijelu koncerta ponovno je u spotlightu bila Iceglass s pjesmama “Gallowdance” i “Kunst”. Ovo je definitivno njen trenutak, ona je u apsolutnoj kontroli, iako i dalje suzdržana u svom nastupu prema publici, naravno namjerno.
Regularni dio završio je pjesmom “Totally Tot”, koja je već od prvog takta zvučala žešće i nabrijanije. Maybellin poprima novu razinu intenziteta, spušta se od osobe do osobe i unosi u lice publici u prvim redovima, koja ga rado prihvaća i pridružuje se njegovom ekscentričnom ludilu.Na satak i sitno Lebanon Hanover su Boogaloo pretvorili u svoj karakteristični, hladni darkwave univerzum, uvlačeći publiku u hipnotičnu atmosferu iz koje se teško izlazi.
Prednastup je pripao osebujnom britanskom kantautoru Jimu E. Brownu, koji je zagrebačkoj publici predstavio potpuno drugačiji, gotovo suprotan koncept od hladne darkwave estetike glavnog benda. Malo nespojiva kombinacija, ali nema veze. Crni humor je glavna karakteristika Jimovih pjesama, a ne možemo reći da nas 4 izvedbe “Rat In Bin” nisu zabavile. Samoprozvani pretili alkoholičar dobio je dobru podršku iz publike, a vidjeli smo i da je bilo publike s njegovim merchom, tako da je očito ostavio dobar dojam.
